Odbacivanje revizije tužilje u radnom sporu zbog vrednosnog cenzusa

Kratak pregled

Vrhovni sud je odbacio kao nedozvoljenu reviziju tužilje protiv presude Apelacionog suda. Revizija u imovinskopravnim sporovima iz radnog odnosa nije dozvoljena kada vrednost pobijanog dela spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra na dan podnošenja tužbe.

Preuzmite dokument u PDF formatu

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2516/2025
04.09.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Ivetić advokat iz ..., protiv tuženog “LEAR CORPORATION” d.o.o. iz Novog Sada, čiji je punomoćnik Nenad Kovačević advokat iz ..., radi naknade štete i uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1452/24 od 26.02.2025. godine, na sednici održanoj 04.09.2025. godine, doneo je

R E Š E Nj E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1452/24 od 26.02.2025. godine.

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 259/2024 od 01.07.2024. godine, ispravljenom rešenjem istog suda od 29.11.2024. godine, stavom prvim izreke odbijen je zahtev tuženog za prekid postupka. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime neisplaćene naknade zarade za period od 24.12.2019. do 27.02.2020. godine isplati 78.361,27 dinara ukupno (od čega 57.146,37 dinara na ime glavnice i 21.214,90 dinara na ime zakonske zatezne kamate obračunate od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do obračuna 08.10.2023. godine), dok je tužbeni zahtev preko dosuđenog, a do traženog iznosa od 90.980,00 dinara odbijen (za 12.618,76 dinara). Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime naknade zarade za period od 28.02.2020. do 08.02.2022. godine isplati 696.249,41 dinar na ime glavnice sa zakonskom zateznom kamatom od 09.10.2023. godine do isplate, kao i 191.658,54 dinara na ime zakonske zatezne kamate obračunate od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do obračuna 08.10.2023. godine, dok je tužbeni zahtev odbijen za isplatu izgubljene zarade za period nakon 08.02.2022. do 26.10.2022. godine preko dosuđenog, a do traženog iznosa od 995.664,77 dinara (za 299.415,36 dinara) i za zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos glavnice od 28.02.2020. do 08.10.2023. godine, kao i za zakonsku zateznu kamatu obračunatu od dospelosti svakog mesečnog iznosa do 08.10.2023. godine preko dosuđenog iznosa od 191.658,54 dinara do traženog iznosa od 238.302,05 dinara (za 44.643,51 dinar). Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužilji isplati 117.913,48 dinara na ime četiri zarade tužilje sa zakonskom zateznom kamatom od 26.10.2022. godine do isplate, dok je odbijen zahtev preko dosuđenog a do traženog iznosa od 530.610,73 dinara (što predstavlja 18 zarada tužilja). Stavom šestim izreke, obavezan je tuženi da za tužilju obračuna i uplati na napred navedene iznose izgubljene naknade zarade iz stava trećeg izreke doprinose za obavezno socijalno osiguranje, dok je odbijen tužbeni zahtev za uplatu doprinosa za dan 27.02.2020. godine. Stavom šestim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 266.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, dok je stavom sedmim izreke tužilja oslobođena obaveza plaćanja sudskih taksi. Rešenjem istog suda P1 259/2024 od 29.11.2024. godine odbijen je predlog tužilje za donošenje dopunske presude.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1452/24 od 26.02.2025. godine, stavom prvim izreke, žalba tužilje delimično je usvojena, a delimično odbijena, pa je prvostepena presuda ukinuta u odbijajućem delu odluke o zahtevu tužilje za isplatu naknade štete preko dosuđenog iznosa od 117.913,48 dinara do traženog iznosa od 530.610,73 dinara i predmet u tom delu vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje, dok je u preostalom odbijajućem delu odluke o tužbenom zahtevu presuda potvrđena, a rešenje o troškovima postupka preinačeno tako što je tužilji dosuđen još i iznos od 6.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke odbijena je žalba tužilje protiv rešenja od 29.11.2024. godine o odbijanju predloga tužilje za donošenje dopunske presude i to rešenje potvrđeno.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18, 18/20, 10/23; u daljem tekstu: ZPP), kojim je propisano da je revizija nedozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese (član 403. st. 1. i 3), osim iz člana 404. ovog zakona, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.

Za postupak u parnicama iz radnih odnosa, odredbama ZPP (glava HHIH) propisana su posebna pravila (čl. 436. do 441), pa i ono prema kome je revizija uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa (član 441). Na pitanja koje odredbama ove glave nisu drugačije uređena, pa i na ocenu dozvoljenosti revizije u ostalim parnicama iz radnog odnosa, u koje spada i parnica u konkretnom slučaju, primenjuju se ostale odredbe ZPP. Saglasno odredbama člana 403. ZPP, stranke mogu da izjave reviziju protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu (stav 1); s tim što je revizija uvek dozvoljena ako je: 1) to posebnim zakonom propisano; 2) drugostepeni sud preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka; 3) drugostepeni sud usvojio žalbu, ukinuo presudu i odlučio o zahtevima stranaka (stav 2); dok revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe (stav 3). Ako je za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva (član 28. stav 1. ZPP).

U konkretnom slučaju radi se o parnici iz radnog odnosa u kom je u ranijem toku postupka delimičnom presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 702/2020 od 29.09.2021. godine poništeno rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu tužilji zbog nepoštovanja radne discipline za vreme trajanja rada. Navedena delimična presuda je postala pravnosnažna donošenjem presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3525/21 od 24.01.2022. godine. Nakon što je Vrhovni kasacioni sud presudom Rev2 2678/2022 od 26.10.2022. godine odbio reviziju izjavljenu protiv označene drugostepene presude, nastavljeno je suđenje po zahtevu tužilje za isplatu naknade zarade za period odsustva.

Revizijom tužilje pobija se drugostepena odluka u delu kojom je potvrđeno odbijanje tužbenog zahteva za isplatu ukupnog iznosa od 358.677,63 dinara. Označena vrednost predmeta spora koja se pobija revizijom očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra na dan podnošenja tužbe 08.05.2020. godine (kada je srednji kurs evra iznosio 117,5891 dinar), zbog čega je izjavljena revizija nedozvoljena.

S obzirom na izloženo, Vrhovni sud je odlučio kao u prvom stavu izreke, na osnovu člana 413. u vezi s članom 410. stav 2. tačka 5. ZPP.

Odluka o troškovima postupka po reviziji iz drugog stava izreke ovog rešenja doneta je na osnovu člana 165. stav 1, u vezi s čl. 153. stav 1. i 154. stav 1. ZPP, s obzirom da tužilja nije uspela u postupku po reviziji, a da izdaci za sastav odgovora na reviziju nisu bili nužni.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.