Poništaj otkaza ugovora o radu zbog posebne zaštite zaposlene za vreme trudnoće

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbija reviziju poslodavca, potvrđujući nižestepene presude kojima je poništen otkaz ugovora o radu. Sud je utvrdio da poslodavac, shodno članu 187. Zakona o radu, ne može otkazati ugovor o radu zaposlenoj za vreme trudnoće.

Preuzmite dokument u PDF formatu

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2580/2016
16.06.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Snežane Andrejević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Boris Ribarovski, advokat iz ..., protiv tuženog ZTUR ''BB'' ..., VV, preduzetnik, koga zastupa Jovica Miladinović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3713/15 od 12.07.2016. godine, u sednici veća održanoj 16.06.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3713/15 od 12.07.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Delimičnom presudom Osnovnog suda u Paraćinu P1 397/12 od 14.08.2015. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev, poništeno rešenje o otkazu ugovora o radu od 28.11.2012. godine i obavezan tuženi da tužilju vrati na rad na radno mesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima. Stavom drugim izreke, odlučeno je da će se o preostalom delu tužbenog zahteva i troškovima postupka odlučiti konačnom presudom.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3713/15 od 12.07.2016. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena delimična presuda Osnovnog suda u Paraćinu P1 397/12 od 14.08.2015. godine.

Protiv drugostepene presude reviziju je blagovremeno izjavio tuženi, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11) i utvrdio da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Navodi revizije kojima se ističe da je drugostepeni sud potvrdio prvostepenu presudu koja je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12 ZPP i time i sam učinio bitnu povredu nisu osnovani, pošto je drugostepeni sud pravilno ocenio navode žalbe tuženog da prvostepena presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je sa tuženim zaključila ugovor o radu ... od 06.06.2011. godine za obavljanje poslova pomoćnog radnika na neodređeno vreme počev od 06.06.2011. godine. Tuženi je tužilji otkazao ugovor o radu rešenjem od 28.11.2012. godine, zbog učinjene povrede radne obaveze i radne discipline iz člana 97. stav 1. tačka 1. Pravilnika o radu, izvršene tako što je neopravdano izostala sa posla više od jednog dana uzastopno i to počev od 26.10.2012. godine pa nadalje, do donošenja rešenja, bez obaveštavanja poslodavca o razlozima odsustvovanja, a na osnovu članova 93, 94, 95, 97. stav 1. tačka 1, 98. i 101. Pravilnika o radu. Ugovor o radu otkazan je sa 25.10.2012. godine kao poslednjim radnim danom koji je tužilja provela na radu kod poslodavca. Tužilja je dostavila tuženom izveštaj o privremenoj sprečenosti za rad za period od 12.09.2012. godine do 14.09.2012. godine, od 26.09.2012. godine do 30.09.2012. godine i za period od 01.10.2012. godine do 25.10.2012. godine. Prema navedenim izveštajima, uzrok privremene sprečenosti za rad tužilje je održavanje trudnoće. Prema oceni prvostepene lekarske komisije od 26.10.2012. godine i od 26.11.2012. godine, tužilja AA je privremeno sprečena za rad od 26.10.2012. godine i dalje, iz razloga rizične trudnoće i potrebe za mirovanjem.

Na utvrđeno činjenično stanje pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo usvajanjem tužbenog zahteva i to član 187. stav 1. Zakona o radu (''Službeni glasnik RS'' br. 24/2005, 61/2005, 54/09), kojim je propisano da za vreme trudnoće, porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i odsustva sa rada radi posebne nege deteta poslodavac ne može zaposlenom da otkaže ugovor o radu. Budući da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužilja u vreme otkaza bila trudna, poslodavac je davanjem otkaza povredio citiranu odredbu. Posledica poništaja nezakonitog prestanka radnog odnosa je vraćanje na rad po članu 191. stav 1. Zakona o radu.

Navodi revizije da su nakon porođaja tužilje prestali razlozi iz kojih je tužilja zaštićena od otkaza ugovora o radu, a čime je tužilji i prestao radni odnos, nisu osnovani. Tužilji, koja je kod tuženog zaposlena na neodređeno vreme, nezakonito je prestao radni odnos zbog izostanka sa rada počev od 26.10.2012. godine, u kom periodu je bila privremeno sprečena za rad iz razloga trudnoće, što proizlazi iz medicinske dokumentacije. Okončanjem trudničkog, odnosno porodiljskog odsustva, tužilja ima pravo da se vrati na rad, po zaključenom ugovoru o radu.

Revizija se neosnovano poziva na član 94. stav 2. Zakona o radu, kojim je propisano da zaposlena žena ima pravo na odsustvo sa rada zbog trudnoće i porođaja najranije 45 dana pre vremena određenog za porođaj, pogrešnim interpretiranjem da se član 187. Zakona o radu, koji propisuje posebnu zaštitu od otkaza za vreme trudnoće, odnosi na period od 45 dana pre vremena određenog za porođaj. Odredba člana 94. stav 2. Zakona o radu, koja propisuje bezuslovno pravo na odsustvo sa rada u periodu pred porođaj, ne derogira član 187. istog zakona, kojim je propisano da se otkaz ne može dati za vreme trajanja trudnoće. Imajući u vidu da tužilja poseduje medicinsku dokumentaciju o tome da je bila sprečena za rad zbog trudnoće u spornom periodu, pravilno su nižestepeni sudovi usvojili tužbeni zahtev za poništaj rešenja i vraćanje tužilje na rad.

Okolnost da li je tuženom bilo poznato da je tužilja odsustvovala sa rada zbog trudnoće u vreme davanja otkaza nije od značaja za primenu člana 187. stav 1. Zakona o radu (''Službeni glasnik RS'' br. 24/2005), jer je saznanje poslodavca postalo relevantno uvođenjem novela odredbe člana 187. dana 08.04.2013. godine (''Službeni glasnik RS'' br. 32/2013), nakon donošenja osporenog rešenja, dodavanjem stava 3. kojim je propisano da je rešenje o otkazu ugovora o radu ništavo ako je na dan otkaza ugovora o radu poslodavcu bilo poznato postojanje okolnosti iz stava 1. ovog člana ili ako zaposleni u roku od 30 dana od dana prijema otkaza obavesti poslodavca o postojanju okolnosti iz stava 1. ovog člana i o tome dostavi odgovarajuću potvrdu ovlašćenog lekara ili drugog nadležnog organa. Osim toga, vlasnik tuženog je u iskazu naveo da je suprug tužilje 26.09.2012. godine dostavio potvrdu da je tužilja na bolovanju, što znači da je tuženi u vreme donošenja spornog rešenja 28.11.2012. godine imao saznanja da je trudnoća razlog tužiljine sprečenosti za rad.

Iz navedenih razloga, primenom člana 414. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Snežana Andrejević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.