Odbacivanje revizije u sporu za naknadu troškova ishrane i regresa
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio posebnu reviziju i odbacio je redovnu reviziju tužilje. Odluka se zasniva na stavu da je pravo zaposlenih u javnim službama na troškove ishrane i regresa već sadržano u koeficijentu za obračun plate.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2606/2023
20.09.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Branke Dražić i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Danijel Dinčić, advokat iz ..., protiv tužene Predškolske ustanove „Radosno detinjstvo“ iz Novog Sada, koju zastupa Pravobranilaštvo Grada Novog Sada, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 5194/22 od 15.03.2023. godine, u sednici veća održanoj 20.09.2023. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 5194/22 od 15.03.2023. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 5194/22 od 15.03.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 5194/22 od 15.03.2023. godine, žalba tužene je usvojena, žalba tužilje delimično usvojena i presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P1 2723/21 od 26.09.2022. godine ukinuta u usvajajućem delu i delu odluke o naknadi troškova postupka i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U preostalom, žalba tužilje je odbijena i potvrđena prvostepena presuda u delu kojim je odbijen deo tužbenog zahteva preko iznosa od 4.262,16 dinara do traženog iznosa od 4.724,97 dinara, preko dosuđenog iznosa od 660,07 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate do traženog iznosa od 732,75 dinara; odbijen zahtev za isplatu naknade troškova za ishranu u toku rada u iznosu od 90.604,25 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.09.2021. godine do isplate i iznosa od 14.979,68 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate na glavnicu od dana dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do 31.08.2021. godine; odbijen zahtev za isplatu na ime neisplaćene naknade za regres za korišćenje godišnjeg odmora u iznosu od 77.380,51 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.09.2021. godine do isplate i iznosa od 12.086,84 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga od dana dospelosti svakog pojedinačnog iznosa od 31.08.2021. godine.
Protiv pravnosnažnog dela presude donete u drugom stepenu kojim je tužbeni zahtev odbijen, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, na osnovu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23) – u daljem tekstu: ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Postupajući u smislu citirane zakonske odredbe Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje, jer u ovoj parnici nije odstupljeno od sudske prakse u kojoj je raspravljeno pitanje prava zaposlenih u javnim službama na isplatu naknade troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora. O ovom pravnom pitanju Vrhovni kasacioni sud je na sednici Građanskog odeljenja održanoj 05.07.2022. godine usvojio stav prema kome zaposleni kojima se plate isplaćuju u visini vrednosti minimalne zarade u javnim službama, kao korisnicima budžetskih sredstava (kojoj kategoriji zaposlenih pripada tužilja), ostvaruju pravo na naknadu troškova ishrane u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora po osnovu rada, primenom koeficijenta za obračun i isplatu plata u kojem je sadržan dodatak na ime tih naknada i sastavni je deo koeficijenta za svakog zaposlenog. Kako su presude nižestepenih sudova u delu u kome je odlučeno o zahtevu tužilje za isplatu ovih naknada donete u skladu sa usaglašenom sudskom praksom, prihvatanje odlučivanja o reviziji tužilje kao izuzetno dozvoljenoj ne bi uticalo na drugačiji ishod spora.
Sledom navedenog, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5) ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovom sporu podneta je 01.09.2021. godine, a pobijani deo pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa revizija tužilje nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Jelica Bojanić Kerkez, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 1518/2023: Nedozvoljenost revizije u sporu o naknadi za topli obrok i regres
- Rev2 1998/2023: Rešenje Vrhovnog suda o odbacivanju revizije u sporu o naknadama
- Rev2 211/2023: Odbacivanje posebne revizije u sporu za isplatu naknade za ishranu i regres
- Rev2 1618/2023: Odbacivanje revizije u sporu za naknadu za ishranu i regres
- Rev2 1255/2023: Odbacivanje posebne revizije u sporu za isplatu toplog obroka i regresa
- Rev2 1582/2024: Odbačena revizija tužilje za isplatu naknade za ishranu i regres
- Rev2 253/2023: Odbačena revizija u sporu za isplatu naknade za ishranu i regres u javnom sektoru