Nedozvoljenost revizije u radnom sporu zbog neisplaćenih troškova službenog puta
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog i odbacio je reviziju kao nedozvoljenu. U radnom sporu radi isplate troškova službenog puta, vrednost predmeta spora nije prelazila zakonom propisani cenzus od 40.000 evra za dozvoljenost revizije.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2648/2024
26.09.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Marko Nikolić, advokat iz ..., protiv tuženog „Jadran Ekspres“ d.o.o Novi Sad, čiji je punomoćnik Miona Delić, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 538/2024 od 16.05.2024. godine, u sednici održanoj 26.09.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 538/2024 od 16.05.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 538/2024 od 16.05.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 538/2024 od 16.05.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P1 111/2023 od 14.12.2023. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu, na ime naknade troškova za vreme provedeno na službenom putu u inostranstvu za februar 2020. godine isplati 600 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, sa zateznom kamatom po stopi Evropske centralne banke od 01.04.2020. godine do isplate i za mart 2020. godine 520 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, sa zateznom kamatom po stopi Evropske centralne banke od 01.05.2020. godine, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka od 110.380,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011…10/2023, u daljem tekstu: ZPP).
Pravnosnažnom presudom, primenom člana 118. stav 1. tačka 3. Zakona o radu obavezan je tuženi da tužiocu, koji je kod tuženog u radnom odnosu na radnom mestu vozača, isplati troškove za vreme provedeno na službenom putu u inostranstvu za februar i mart 2020. godine kada je po nalogu tuženog, u njegovo ime i za njegov račun vozio ture autobusom za Nemačku i Mađarsku, u iznosu od 40 evra po danu odnosno 120 evra po turi, koje iznose je tuženi tužiocu isplaćivao do tada u skladu sa svojim Pravilnikom o radu.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova, Vrhovni sud je ocenio da su nižestepene odluke u skladu sa praksom i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda, zbog čega nema uslova za odlučivanje u reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Tuženi nije uz reviziju dostavio pravnosnažne presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj ili bitno sličnoj činjenično - pravnoj situaciji, pri čemu pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom, kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka Vrhovnog kasacionog suda Rev2 3053/2018 od 27.02.2020. godine, na koju se tuženi poziva u reviziji odnosi se na ocenu neosnovanosti zahteva za isplatu dnevnica za službena putovanja, jer tužilac u tom postupku nije dobijao poseban nalog za službeno putovanje, niti je dostavio račune kao dokaze o eventualnim troškovima koje je imao na putu, što nije situacija u konkretnom slučaju. Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je dobijao putne naloge na ime tuženog i na ime privrednog društva „DGT Deutsche Touring Gmbh“ čije autobuse se tužilac vozio, a na osnovu zaključenog ugovora o poslovnoj saradnji zaključenog 20.01.2018. godine između ovog privrednog društva i tuženog. Prilikom polaska na putovanja tužiocu je isplaćivana akontacija u iznosu od 200 evra, predviđena za troškove putarine, hotela i parkinga, a po povratku sa putovanja tužilac je tuženom predavao račune, na osnovu kojih je tuženi sravnjivao zadužene iznose na ime akontacije i troškova koje je tužilac imao na službenom putu, a dnevnice za službena putovanja kao i zaradu ulaćivao na račun i te iznose fakturisao privrednom društvu „DGT Deutsche Touring Gmbh“
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 404. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese. (član 403. st. 1.i 3.)
U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa revizija je dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta 13.02.2023. godine. Vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude 1.120 evra, u dinarskoj protivvrednosti.
Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija tuženog nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Branka Dražić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 2506/2023: Rešenje o neprihvatanju posebne revizije u sporu o troškovima prevoza
- Rev2 578/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za isplatu dnevnica
- Rev2 3070/2025: Dozvoljenost revizije u sporovima radi isplate novčanih potraživanja iz rada
- Rev2 3856/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u radnom sporu o naknadi troškova
- Rev2 3182/2024: Nedozvoljenost posebne revizije u sporu o naknadi troškova službenog puta
- Rev2 2965/2024: Rešenje o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu za dnevnice
- Rev2 2732/2024: Odbijanje posebne revizije i odbačaj redovne revizije u radnom sporu o naknadi troškova