Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u radnom sporu zbog vrednosti predmeta spora ispod zakonskog cenzusa
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji i odbacio je reviziju tužilje kao nedozvoljenu. U imovinsko-pravnom sporu iz radnog odnosa, vrednost predmeta spora nije prelazila dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, što je uslov za dozvoljenost revizije.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2676/2020
11.02.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića predsednika veća, Branke Dražić, Danijele Nikolić, Dobrile Strajina i Marine Milanović članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji su punomoćnici Miodrag Ribarić i Dejan Jovanović advokati iz ..., protiv tuženog Doma zdravlja Priština sa sedištem u Gračanici, koga zastupa Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Leskovcu, radi isplate zarade, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2332/2019 od 20.05.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 11.02.2021. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2332/2019 od 20.05.2020. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2332/2019 od 20.05.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P1 994/18 od 15.03.2019. godine, prvim stavom izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se obaveže tuženi da joj isplati dugovani iznos zarada - naknada za period od 23.07.2013. godine do 01.01.2016. godine za svaki mesec pojedinačno, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na svaki dugovani iznos bliže određen ovim stavom izreke pa do isplate. Stavom drugim izreke, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2332/19 od 20.05.2020. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Leskovcu P1 994/18 od 15.03.2019. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava. Predložila je da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 55/14, 87/18), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Pobijanom presudom odlučeno je o isplati naknade zarade zaposlenima koji nisu radno angažovani, uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim stavom Vrhovnog kasacionog suda o pravnim pitanjima na koja se revizijom ukazuje. Pitanje naknade zarade, kao što je slučaj u ovoj parnici, predstavlja činjenično pitanje koje se rešava u svakom konkretnom slučaju utvrđivanjem činjenica da li je zaposleni ostvario pravo na naknadu i u kom iznosu.
Iz navedenih razloga, nisu ispunjeni uslovi za primenu instituta izuzetno dozvoljene revizije iz člana 404. ZPP, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke, primenom člana 404. stav 2. istog zakona.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Tužba u ovoj parnici sa zahtevom za naknadu zarade podneta je dana 26.07.2016. godine. Tužilja je na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 14.09.2017. godine, delimično povukla tužbu, tako da je tužbeni zahtev smanjen na iznos od 587.946,00 dinara, o kojem je odlučeno prvostepenom presudom donetom 15.03.2019. godine. Drugostepena presuda doneta je 20.05.2020. godine.
Imajući u vidu da se predmet spora u ovoj parnici ne odnosi na zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa, u kom slučaju bi revizija bila dozvoljena primenom člana 441. ZPP, već je predmet spora novčano potraživanje, dozvoljenost revizije ceni se po opštim pravilima o dozvoljenosti revizije u imovinsko-pravnim sporovima.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
S obzirom da vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev2 88/2021: Odbacivanje revizije u sporu za isplatu naknade zarade zbog vrednosti spora
- Rev2 2621/2022: Odbacivanje revizije zbog nedozvoljenosti u imovinskopravnom sporu male vrednosti
- Rev2 1415/2023: Rešenje o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu za isplatu zarade
- Rev2 257/2021: Nedozvoljenost posebne i redovne revizije u radnom sporu male vrednosti
- Rev2 3024/2020: Odbacivanje revizije u radnom sporu zbog neispunjenja uslova za dozvoljenost
- Rev2 710/2023: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu o isplati razlike zarade
- Rev2 3028/2020: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu za isplatu zarade