Rešenje o odbacivanju revizije poslodavca u sporu oko isplate otpremnine

Kratak pregled

Vrhovni sud je odbacio reviziju tuženog poslodavca u sporu radi naknade štete zbog manje isplaćene otpremnine. Sud je potvrdio da poslodavac ne sme umanjivati otpremninu za iznos zajma, te da vrednost spora ne prelazi zakonski cenzus za dozvoljenost revizije.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 269/2025
08.10.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužilaca-protivtuženih AA iz ... i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Dušan Lazarević, advokat iz ..., protiv tuženog- protivtužioca AD „Elektroprivreda Srbija“, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 617/24 od 13.02.2024. godine, u sednici održanoj 08.10.2025. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog-protivtužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 617/24 od 13.02.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog-protivtužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 617/24 od 13.02.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 4121/19 od 25.05.2023. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je pravno ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo član 4. Sporazuma o prestanku radnog odnosa br. ... od 27.12.2016. godine zaključenog između tužioca-protivtuženog BB i tuženog-protivtužioca. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je pravno ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo član 4. Sporazuma o prestanku radnog odnosa br. ... od 28.12.2016. godine zaključenog između tužilje-protivtužene AA i tuženog-protivtužioca. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi – protivtužilac da tužiocu – protivtuženom BB na ime naknade štete zbog manje isplaćene otpremnine prilikom prestanka radnog odnosa isplati 62.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 13.01.2017. godine do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi – protivtužilac da tužilji – protivtuženoj AA na ime naknade štete zbog manje isplaćene otpremnine prilikom prestanka radnog odnosa isplati 62.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 13.01.2017. godine do isplate. Stavom petim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog kojim je tražio da mu tužioci – protivtuženi na ime duga isplate po 62.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 30.12.2016. godine do isplate. Stavom šestim izreke, obavezan je tuženi – protivtužilac da tužiocima – protivtuženima solidarno nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 231.350,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od nastupanja uslova za izvršenje do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 617/24 od 13.02.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 4121/19 od 25.05.2023. godine u stavu prvom, drugom, trećem, četvrtom i petom izreke. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu šestom izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 4121/19 od 25.05.2023. godine, tako što je obavezan tuženi da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 449.362,50 dinara. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 107.800,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova postupka po žalbi.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi-protivtužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. ZPP, radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. ovog člana, o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite o kom je odlučeno pobijanom presudom po tužbi tužilaca-protivtuženih je utvrđenje ništavosti odredbi člana 4. sporazuma o prestanku radnog odnosa koje se odnose na umanjenje stimulativne naknade i isplata tužiocima manje isplaćene otpremnine zbog odlaska u penziju, a po protivtužbi tuženog-protivtužioca je isplata na ime duga. Nižestepenim odlukama je usvojen tužbeni zahtev tužilaca, dok je protivtužbeni zahtev tuženog odbijen kao neosnovan. Donete presude su u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim u odlukama Vrhovnog suda. Revizijski sud je, odlučujući u istovetnim činjenično-pravnim sporovima, izrazio pravni stav da poslodavac nije ovlašćen da umanjuje otpremninu za visinu neisplaćenog dela zajma a otpisom potraživanja po osnovu zajma zaposlenima kod tuženog, otpao je i pravni osnov potraživanja tuženog- protivtužioca prema tužiocima na ime duga. Iz ovih razloga ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, pa kako nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, to je Vrhovni sud odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 441. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je revizija uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U svim drugim slučajevima revizija nije dozvoljena, osim kada se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti predmeta spora.

Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete je podneta 30.12.2019. godine. Tužbu su podneli tužioci koji se nalaze u položaju formalnih suparničara iz člana 205. stav 1. tačka 2. ZPP. Vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude u konkretnom slučaju za svakog od tužilaca iznosi od po 62.000,00 dinara, koliko iznosi i vrednost spora protivtužbe, pa kako pojedinačno tražene vrednosti glavnog zahteva ne prelaze dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe to revizija tuženog nije dozvoljena.

Kako se u konkretnom slučaju ne radi o sporu o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa iz člana 441. Zakona o parničnom a vrednost predmeta spora koja se revizijom pobija ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je revizija tuženog nedozvoljena.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.