Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za razliku zarade

Kratak pregled

Vrhovni sud nije prihvatio odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca u sporu za isplatu razlike zarade prema minimalnoj ceni rada. Kako je isplaćena zarada bila iznad minimalne, a vrednost spora je ispod zakonskog cenzusa, revizija je odbačena kao nedozvoljena.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 272/2025
16.04.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milinko Bajčeta, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Putevi Srbije“, sa sedištem u Beogradu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2275/24 od 06.06.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 16.04.2025. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2275/24 od 06.06.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2275/24 od 06.06.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 744/22 od 25.01.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu isplati na ime naknade štete zbog manje isplaćene osnovne zarade u neto iznosu od 339.312,20 dinara za period od 01.02.2018. godine do 31.08.2021. godine i to pojedinačno navedene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate (sve bliže označeno i opredeljeno ovim stavom izreke). Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu isplati na ime manje isplaćene uvećane zarade po osnovu rada na dan praznika koji je neradan dan, rada noću i minulog rada u periodu od 01.02.2018. godine do 31.12.2021. godine, iznos od 47.917,56 dinara i to pojedinačno navedene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate (sve bliže označeno i opredeljeno ovim stavom izreke). Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu isplati naknadu za smenski rad u neto iznosu od 33.059,90 dinara za period od 01.10.2020. godine do 20.01.2021. godine sa zakonskom zateznom kamatom i pojedinačno navedene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate (sve bliže navedeno i opredeljeno ovim stavom izreke). Stavom četvrtim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2275/24 od 06.06.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova prvostepenog i drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011... 10/2023), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Iz navedenog proizlazi da su zakonom izričito propisani dodatni, posebni uslovi pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku i onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. tog zakona. Isticanje pogrešne primene materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije, isključivo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmatre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava.

U ovoj pravnoj stvari pravnosnažnom presudom je odbijen tužbeni zahtev za isplatu razlike isplaćene osnovne zarade i osnovne zarade obračunate kao proizvod minimalne cene rada, koeficijenta posla i mesečnog fonda časova i uvećane zarade po utuženim osnovima na osnovicu obračunatu kao proizvod minimalne cene rada, koeficijenta posla i mesečnog fonda časova, u činjenično-pravnoj situaciji da je tužiocu u utuženom periodu zarada obračunata i isplaćena u skladu sa opštim aktima poslodavca i da je tuženi primenio elemente za obračun zarade predviđene ugovorom o radu i KU tuženog, pri čemu je osnovna zarada zaposlenog isplaćena u visini većoj od minimalne zarade. Odluke nižestepenih sudova zasnovane su na primeni odgovarajućih odredbi materijalnog prava i u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim u odlukama ovog suda prema kom ugovorena cena rada može biti niža od minimalne cene rada koju određuje Socijalno-ekonomski savet, ali iznos koji poslodavac isplati zaposlenom na ime zarade ne sme biti niži od minimalne zarade.

Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj, jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP

Ispitujuću dozvoljenost revizije u smislu člana 410 stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija tužene nije dozvoljena.

U parnicama u kojima je predmet novčano potraživanje iz radnog odnosa za dozvoljenost revizije merodavan je opšti režim Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi isplate je podneta dana 21.03.2022. godine, a vrednost predmeta spora iznosi 420.289,66 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni sud ocenio da je revizija tužioca nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Iz iznetih razloga, odluka u stavu drugom izreke doneta je na osnovu člana 413. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Mirjana Andrijašević,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.