Odbačena revizija tužene u radnom sporu zbog vrednosti predmeta spora
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, jer je sudska praksa ujednačena, a zatim je odbacio reviziju kao nedozvoljenu. Vrednost predmeta spora bila je ispod zakonom propisanog cenzusa od 40.000 evra za dozvoljenost revizije.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2864/2019
12.12.2019. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Vesne Subić i Ljubice Milutinović, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Mirjana Ćirković Midić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova Beograd, Odred žandarmerije u Kraljevu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Kraljevu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1261/19 od 23.05.2019. godine, u sednici održanoj 12.12.2019. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1261/19 od 23.05.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1261/19 od 23.05.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kraljevu P1 207/16 od 14.11.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužiocu isplati na ime naknade štete pojedinačne mesečne iznose, sa zakonskom zateznom kamatom, počev od dospelosti svakog pojedinačnog potraživanja do isplate, na način bliže određen ovim stavom izreke i to: a) u pogledu evidentiranih časova noćnog rada u periodu od 01.01.2014. godine do 10.05.2016. godine; b) u pogledu evidentiranih časova rada u neradne dane verskih i državnih praznika u periodu od 01.01.2014. godine do 10.05.2016. godine; v) u pogledu neevidentiranih časova prekovremenog rada u periodu od 01.01.2014. godine do 10.05.2016. godine; g) u pogledu neevidentiranih časova noćnog rada u periodu od 01.01.2014. godine do 10.05.2016. godine. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova postupka plati 89.748,22 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti odluke o troškovima postupka do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1261/19 od 23.05.2019. godine stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan, zahtev tužene kojim je tražila da se obaveže tužilac da joj naknadi troškove žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, radi ujednačavanja sudske prakse (član 404. ZPP).
Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 87/18), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Predmet tražene pravne zaštite je isplata dela naknade zarade po osnovu prekovremenog rada, noćnog rada i rada za vreme državnih i verskih praznika koji su po zakonu neradni, a pravnosnažnom presudom je utvrđeno da je zahtev osnovan. O ovom pravu tužioca, sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega u ovom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, pa kako nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, to je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate podneta je 10.05.2016. godine, a vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 153.705,67 dinara.
Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Sa napred navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Slađana Nakić Momirović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić