Nedozvoljenost posebne revizije protiv rešenja o troškovima parničnog postupka
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tužioca izjavljenu protiv odluke o troškovima postupka. Sud je pojasnio da troškovi predstavljaju sporedno potraživanje i da se o njima ne može odlučivati putem posebne revizije, jer ne predstavljaju pravno pitanje od opšteg interesa.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2919/2024
01.10.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA, iz ..., čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tuženog PD „VOJVODINA“ DOO iz Novog Miloševa, čiji je punomoćnik Nemanja Aleksić, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 948/24 od 13.06.2024. godine, u sednici održanoj 01.10.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 948/24 od 13.06.2024. godine, stava drugog izreke.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 948/24 od 13.06.2024. godine, stava drugog izreke.
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 948/24 od 13.06.2024. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Vrbasu Sudska jedinica u Kuli P1 116/23 od 28.02.2024. godine, tako što je utvrđeno da je apsolutno ništava i bez pravnog dejstva odredba pod tačkom II podtačka d) i tačka III Ugovora o vansudskom poravnanju od 27.12.2006. godine, zaključenog između tužioca i AD „ Đuro Strugar“ iz Kule (pravnog prethodnika tuženog). Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka tako što je obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 30.800,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, a odbijen zahtev da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 67.750,00 dinara. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 25.400,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pobijajući je u delu kojim je preinačeno rešenje o troškovima postupka, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Tuženi je podneo odgovor na reviziju, zahtevajući naknadu za troškove njenog sastava.
Revizijom tužioca se, s pozivom na pogrešnu primenu materijalnog prava, osporava pravnosnažno rešenje kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka. Po oceni Vrhovnog suda, odluka o troškovima postupka kao sporednog potraživanja, ne predstavlja pravno pitanje od opšteg interesa, niti pravno pitanje koje bi se razmatralo u interesu ravnopravnosti građana, niti je pitanje koje iziskuje novo tumačenje prava ili usklađivanje sudske prakse. Protiv rešenja kojim se odlučuje o zahtevu stranke za naknadu troškova postupka primenom procesnih odredbi ZPP-a ne može da se izjavi posebna revizija.
Iz navedenog razloga nisu ispunjeni uslovi da se u ovoj parnici dozvoli odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj, pa je na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011...10/2023, u daljem tekstu: ZPP) Vrhovni sud odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5., u vezi odredbe člana 420. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 28. stav 1. ZPP je propisano da se, ako je, između ostalog, za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima samo vrednost glavnog zahteva, dok se prema članu 2. istog člana ne uzimaju u obzir, između ostalog, troškovi postupka ako ne čine glavni zahtev.
U konkretnom slučaju revizija tužioca je izjavljena protiv rešenja kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, što u ovoj pravnoj stvari ne predstavlja glavni zahtev već sporedno potraživanje, zbog čega revizija nije dozvoljena.
Bez obzira što je odluka preinačena, u kom slučaju bi u smislu odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP revizija bila uvek dozvoljena, u ovom slučaju revizija nije dozvoljena budući da je izjavljena protiv rešenja kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, kada revizija nije dozvoljena prema vrsti odluke koja se njom pobija, shodno članu 403. u vezi sa članom 28. stav 1. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, u vezi člana 420. stav 6. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Tuženom ne pripadaju troškovi odgovora na reviziju, jer isti u smislu člana 154. ZPP nisu bili nužni za vođenje parnice, zbog čega je na osnovu člana 165. stav 1 ZPP odlučeno kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 2806/2024: Nedozvoljenost revizije izjavljene protiv rešenja o troškovima parničnog postupka
- Rev2 3242/2025: Rešenje Vrhovnog suda o odbacivanju revizije u sporu za troškove
- Rev 10965/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije izjavljene protiv odluke o troškovima
- Rev 900/2025: Nedozvoljenost revizije izjavljene protiv rešenja o troškovima parničnog postupka
- Rev2 2915/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije protiv odluke o troškovima postupka
- Rev2 2099/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije izjavljene protiv rešenja o troškovima
- Rev 16564/2024: Rešenje o dozvoljenosti posebne revizije u sporu za naknadu troškova ishrane