Vrhovni sud odbacio reviziju u radnom sporu zbog vrednosnog cenzusa
Kratak pregled
Vrhovni sud odbacio je kao nedozvoljenu reviziju tužioca u sporu za isplatu razlike otpremnine. Vrednost spora nije prelazila cenzus od 40.000 evra, a spor se ne smatra sporom o zasnivanju, postojanju ili prestanku radnog odnosa, gde je revizija uvek dozvoljena.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3040/2023
21.12.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Vlastimir Janković, advokat iz ..., i drugih tužilaca, koji nisu stranke u revizijskom postupku, protiv tužene Narodne banke Srbije iz Beograda, koju zastupa Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca AA iz ... izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 540/22 od 20.05.2022. godine, u sednici održanoj dana 21.12.2023. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca AA iz ... izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 540/22 od 20.05.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 7886/10 od 15.11.2021. godine, ispravljenom rešenjem istog suda P1 7886/10 od 01.04.2015. godine ispravljenim rešenjem istog suda P1 7886/10 od 20.07.2016. godine i rešenjem tog suda P1 7886/10 od 20.07.2016. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tužena da na ime razlike otpremnine tužiocima isplati pojedinačno označene iznose, odnosno tužiocu AA iz ... iznos od 726.112,52 dinara sa zakonskom zatznom kamatom. Drugim stavom izreke utvrđeno je da su tužioci označeni u tom stavu povukli tužbu. Trećim stavom izreke obavezani su tužioci da na ime sudskih taksa za tužbu i odluku isplate iznos od 4.105.530,71 dinar.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 540/22 od 20.05.2022. godine odbijene su kao neosnovane žalbe tužilaca, između ostalih tužioca AA iz ... i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 7886/10 od 15.11.2011. godine ispravljena rešenjima istog suda donetim pod istim brojem dana 01.04.2015. godine ispravljenim rešenjem istog suda donetim pod istim brojem dana 20.07.2016. godine i rešenjem pod istim brojem od 20.07.2016. godine u prvom stavu izreke. Drugim stavom izreke ukinuto je rešenje sadržano u drugom stavu izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 7886/10 od 15.11.2011. godine, ispravljene rešenjem istog suda donetim pod istim brojem dana 01.04.2015. godine, koje rešenje je ispravljeno rešenjem donetim dana 20.07.2016. godine i rešenjem od 20.07.2016. godine u odnosu na tužilju BB, u kom delu je predmet vraćen prvostpenom sudu na ponovni postupak. Trećim stavom izreke odbačene su žalbe označenih tužilaca izjavljenih protiv prvostepene presude. Četvrtim stavom izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužilje VV i potvrđeno rešenje Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 7886/10 od 17.09.2019. godine.
Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac AA iz ... je zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka blagovremeno izjavio reviziju sa pozivom na odredbe članova 403, 407. i 441. ZPP.
Tužena je dostavila svoj odgovor na tužiočevu reviziju.
Ispitujući dopuštenost revizije u smislu člana 403. stav 3. u vezi sa članom 410. stav 2. tačka 5. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 sa izmenama i dopunama), Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Članom 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima kada se tužbeni zahtev odnosi na utvrđenje prava svojine na nepokretnostima ili potraživanju u novcu, na predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Članom 410. stav 2. tačka 5. ZPP propisano je da je revizija nedozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese (član 403. stav 1. i 3.), osim iz člana 404. ovog zakona.
Članom 28. stav 1. ZPP propisano je da ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim ovim zakonom merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vredost glavnog zahteva.
Pobijanom odlukom odlučeno je o tužbenom zahtevu kojim je traženo obavezivanje tužene na isplatu razlike otpremnine u iznosu od 726.112,52 dinara sa zakonskom zateznom kamatom. Imajući u vidu da iznos od 726.112,52 dinara na dan podnošenja tužbe 19.04.2006. godine očiegledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra, to revizija nije dozvoljena.
Na osnovu izloženog, primenom člana 413. ZPP kojim je propisano da će neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu reviziju Vrhovni sud odbaciti rešenjem ako to u granicama svojih ovlašćenja predviđenih članom 410. nije učinio prvostepeni sud, odlučeno je kao u izreci.
Protivno revizijskim navodima u konkretom slučaju revizija nije dozvoljena primenom člana 441. ZPP kojim je propisano da je taj vanredni pravni lek dozvoljen u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, imajući u vidu da tužbom traženi poništaj sporazuma o prestanku radnog odnosa nije bio predmet raspravljanja u revizijom pobijanim odlukama.
Predsednik veća-sudija
Jelica Bojanić Kerkez,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković