Rešenje o odbacivanju revizije izjavljene isključivo protiv odluke o troškovima
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tužilje kao nedozvoljenu jer se njome pobija isključivo rešenje o troškovima postupka. Shodno zakonu, troškovi su sporedno traženje i ne uzimaju se u obzir pri oceni prava na reviziju kada ne čine glavni zahtev.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3057/2024
14.04.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Željka Škorića, predsednika veća, Dragane Marinković i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Savić advokat iz ..., protiv tuženog JKP „Mediana“ Niš, čiji je punomoćnik Dragan Jovanović advokat iz ..., radi poništaja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1402/24 od 12.07.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 14.04.2026. godine doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1402/24 od 12.07.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 254/23 od 22.02.2024. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i poništeno kao nezakonito rešenje tuženog broj ... od 09.12.2022. godine, u delu koji se odnosi na tužilju AA, pod rednim brojem 1. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezan tuženi da joj na ime dela zarade isplati iznos od 4.924,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 25.12.2022. godine do konačne isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 162.425,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 158.625,00 dinara, počev od dana izvršnosti presude do konačne isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1402/24 od 12.07.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P1 254/23 od 22.02.2024. godine, u stavu prvom i drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu trećem izreke, tako što je obavezan tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 76.800,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, dok je zahtev tužilje za naknadu troškova postupka, preko iznosa od 76.800,00 dinara do iznosa od 162.425,00 dinara, dosuđenog prvostepenom presudom, odbijen kao neosnovan.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, u delu odluke o troškovima postupka, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 403. stav 2. tačka 2) Zakona o parničnom postupku.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5) Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20,10/23 – drugi zakon) – u daljem tekstu: ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Revizijom tužilje pobija se rešenje o troškovima prvostepenog postupka sadržano u stavu drugom izreke presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1402/24 od 12.07.2024. godine.
Odredbom člana 420. stav 1. ZPP, propisano je da stranke mogu da izjave reviziju protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan. Stavom 2. istog člana Zakona, propisano je da revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude, a prema stavu 6. iste odredbe propisano je da se u postupku povodom revizije protiv rešenja shodno primenjuju odredbe zakona o reviziji protiv presude.
Odredbom člana 28. ZPP, propisano je da kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva (stav 1.). Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev (stav 2.).
U konkretnom slučaju, revizijom tužilje pobija se pravnosnažno rešenje o troškovima parničnog postupka. Troškovi postupka predstavljaju akcesorno potraživanje, pa se prema članu 28. ZPP ne uzimaju u obzir prilikom ocene prava na izjavljivanje revizije u situaciji kada ne čine glavni zahtev. U tom smislu, ni revizija protiv pravnosnažnog rešenja o troškovima postupka ne može se izjaviti na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2) ZPP, bez obzira na to što je drugostepeni sud u odnosu na odluku o troškovima postupka preinačio prvostepenu presudu.
Sa iznretih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu člana 420. u vezi člana 413. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Željko Škorić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 1036/2020: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije protiv odluke o troškovima
- Rev2 791/2025: Rešenje o odbacivanju revizije protiv odluke o dopunskom rešenju o troškovima
- Rev2 1753/2024: Nedozvoljenost revizije izjavljene protiv odluke o troškovima parničnog postupka
- Rev2 1447/2025: Nedozvoljenost revizije protiv rešenja kojim je odlučeno o troškovima postupka
- Rev2 2603/2024: Nedozvoljenost posebne revizije u sporu radi isplate vrednosti lanč paketa policijskom službeniku
- Rev2 1925/2024: Rešenje kojim se ne dozvoljava posebna revizija u sporu za naknadu štete
- Rev2 549/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije izjavljene protiv odluke o troškovima