Dozvoljenost revizije u sporovima radi isplate novčanih potraživanja iz rada
Kratak pregled
U imovinskopravnim sporovima iz radnih odnosa koji se ne tiču zasnivanja ili prestanka rada, revizija je dozvoljena samo ako vrednost pobijanog dela prelazi 40.000 evra. Budući da je zahtev za isplatu zarade i regresa u ovom predmetu bio manji, revizija je odbačena kao nedozvoljena.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3070/2025
29.10.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Mirjane Andrijašević i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca AA, iz ..., čiji je punomoćnik Joakim Hardi, advokat iz ..., protiv tuženog BB PR Proizvodnja ... „...“, ..., čiji su punomoćnici Zvonko Sabo, advokat iz ... i Aleksandra Bjekić advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 647/25 od 28.05.2025. godine, u sednici održanoj 29.10.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 647/25 od 28.05.2025. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 647/25 od 28.05.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vrbasu Sudska jedinica u Kuli P1 553/22 od 02.12.2024. godine, obavezan je tuženi da tužiocu, isplati razliku između neto obračunate zarade i isplaćene zarade po obračunu, za period od 31.10.2020. do 19.07.2022. godine u ukupnom iznosu od 26.138,54 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate, i na ime naknade za ishranu u toku rada za mesec juli iznos od 333,81 dinar, sa zakonskom zateznom kamatom od 19.08.2022. godine, do isplate, na ime naknade za neiskorišćeni godišnji odmor za 2020. godinu iznos od 1.529,14 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 30.06.2021. godine, do isplate, i iznos od 31.434,47 dinara na ime neiskorišćenog godišnjeg odmora za 2021. godinu, sa zakonskom zateznom kamatom od 30.06.2022. godine, do isplate. Odbijen je zahtev za isplatu, na ime neisplaćenih neto zarada za period od 31.10.2020. do 19.07.2022. godine, preko dosuđenog iznosa od 26.138,54 dinara, do traženog iznosa od 712.675,18 dinara, sa traženom zakonskom zateznom kamatom, na ime naknade za ishranu u toku rada iznos od 13.920,64 dinara sa traženom zakonskom zateznom kamatom, i preko dosuđenog iznosa od 333,81 dinar sa zakonskom zateznom kamatom od 19.08.2022. godine, do traženog iznosa, kao i na ime naknade za neiskorišćeni godišnji odmor za 2020. 2021. 2022. godinu, preko dosuđenog iznosa od 32.963,61 dinara, do traženog iznosa od 50.523,15 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom. Odbijen je zahtev da se tuženi obaveže da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka a tužilac je oslobođen plaćanja sudskih taksi.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 647/25 od 28.05.2025. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vrbasu Sudska jedinica u Kuli P1 553/22 od 02.12.2024. godine u odbijajućem delu.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 18/20 i 10/23 - drugi zakon), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP.
Predmet tražene pravne zaštite je isplata neisplaćene osnovne zarade i naknade troškova za ishranu u toku rada, za period od 31.10.2020. do 19.07.2022. godine, i isplata naknade za neiskorišćeni godišnji odmor za 2020., 2021., i 2022. godinu. Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz odredbi članova Zakona o radu, citiranih u nižestepenim presudama, i primenom pravila o teretu dokazivanja shodno članu 231. ZPP, delimično je odbijen tužbeni zahtev, nalazeći da tužilac nije predložio dokaze u pogledu odlučnih činjenica, tj. da mu osnovna zarada, kao ni naknada za ishranu i godišnji odmor, nije isplaćivana u visini i iznosima kao u tužbenom zahtevu. Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da su nižestepene presude u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima stranaka, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, jer pravilna primena materijalnog prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja i okolnosti svakog slučaja. Takođe, revizijom se osporava ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje što u postupku po reviziji nije dozvoljeno na osnovu člana 407. stav 2. ZPP. Stoga, po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, i iz tih razloga, doneta je odluka kao u stavu prvom izreke, primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
U parnicama iz radnih odnosa, prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se u takvim parnicama tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, kao što je reč u ovom slučaju, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, kojom je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate podneta je 08.08.2022. godine, i vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije.
Imajući u vidu da ovo nije parnica u radnom sporu o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, već se radi o imovinskopravnom sporu u kom vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, sledi da revizija nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 717/2025: Odluka Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu troškova
- Rev2 3856/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u radnom sporu o naknadi troškova
- Rev2 3957/2023: Nedozvoljenost posebne revizije u sporu male vrednosti o naknadi za ishranu
- Rev2 645/2024: Nedozvoljenost posebne i redovne revizije u radnom sporu o isplati naknada
- Rev2 4797/2022: Odbacivanje revizije zbog nedozvoljenosti u radnom sporu male vrednosti
- Rev2 1769/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije u radnom sporu
- Rev2 749/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u radnom sporu