Odbacivanje revizije u radnom sporu radi isplate razlike u naknadi zarade
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbio posebnu reviziju tužioca u radnom sporu za isplatu razlike u zaradi. Sud je utvrdio da vreme provedeno u prevozu ne predstavlja vreme raspoloživosti za rad. Redovna revizija je odbačena zbog vrednosti spora ispod cenzusa.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3090/2025
05.11.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragoslav Jakšić, advokat iz ..., protiv tuženog Elektroprivreda Srbija a.d. Beograd, ogranak R.B. Kolubara Lazarevac, radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 957/25 od 09.05.2025. godine, u sednici održanoj 05.11.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 957/25 od 09.05.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 957/25 od 09.05.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 957/25 od 09.05.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2804/23 od 13.11.2024. godine, kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu, na ime naknade štete u visini razlike zarade koju mu je tuženi isplaćivao u periodu od 22.08.2020. godine do 30.06.2024. godine i zarade koju bi ostvario da mu se dnevni fond radnih sati uvećavao za 50 minuta, isplati određene pojedinačne mesečne iznose, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinalnog mesečnog iznosa do isplate, odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu, na ime naknade štete u visini razlike u naknadi zarade za vreme korišćenja godišnjeg odmora u periodu od 22.08.2020. godine do 30.06.2024. godine, isplati određene pojedinačne mesečne iznose, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, obavezan tužilac da tuženom na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 9.059,00 dinara i odbijen kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostpenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011...10/2023, u daljem tekstu: ZPP) Vrhovni sud je ocenio da nema mesta odlučivanju o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe stava 1. tog člana.
Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz odredbi Zakona o radu ocenjen je neosnovanim tužbeni zahtev za isplatu razlike između isplaćene i zarade koju bi tužilac ostvario u spornom periodu da mu se dnevni fond radnih sati uvećavao za 50 minuta, kao i razlike u naknadi zarade za vreme korišćenja godišnjeg odmora, jer se u radnjama tužioca, koji je na posao dolazio 30 minuta pre početka radnog vremena i sa posla odlazio 20 minuta po završetku radnog vremena, kako bi koristio organizovani terenski prevoz poslodavca, ne stiču obeležja raspoloživosti radi obaljanja poslova po nalogu poslodavca. Odluka na koju se tužilac poziva u reviziji odnosi se na ocenu osnovanosti zahteva za isplatu naknade zarade za sate rada van efektivnih časova rada u situaciji kada je vreme zaposlenog provedeno u putovanju bilo u funkciji izvršenja službenog radnog zadatka, što nije situacija u konkretnom slučaju.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da je drugostepena odluka u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima stranaka, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, pa je primenom člana 404. ZPP, odlučeno kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi sa članom 441. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese.
Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.
Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim u slučaju kada se tužba odnosi na novčano potraživanje u kom slučaju se za dozvoljenost revizije primenjuju isti uslovi kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje (član 403. stav 3. ZPP). Tom odredbom zakona propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta 24.08.2023. godine, a vrednost pobijenog dela pravnosnažne presude je 402.850,20 dinara.
Imajući u vidu da se tužbeni zahtev ne odnosi na zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, odnosno da se ne radi o parnici iz radnog spora u smislu člana 441. Zakona o parničnom postupku kod koje je revizija uvek dozvoljena, a da je pobijana vrednost predmeta spora ispod dinarske protivvrednosti od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 717/2025: Odluka Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu troškova
- Rev2 1694/2024: Nedozvoljenost revizije u radnom sporu za isplatu dnevnica zbog vrednosti spora
- Rev2 3146/2024: Nedozvoljenost revizije u sporu za naknadu štete zbog nezakonitog otkaza
- Rev2 4034/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev2 1364/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za topli obrok i regres
- Rev2 3991/2023: Nedozvoljenost revizije u radnom sporu zbog vrednosti predmeta spora
- Rev2 385/2025: Odbačena revizija države u sporu za naknadu štete zbog nezakonitog otkaza