Nedozvoljenost posebne i redovne revizije u radnom sporu o isplati zarade
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji i odbacio je redovnu reviziju tuženog. Nisu ispunjeni uslovi za posebnu reviziju, a vrednost predmeta spora je ispod zakonom propisanog cenzusa za dozvoljenost redovne revizije u imovinskopravnim sporovima.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3106/2024
19.03.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Danica Konstantinović advokat iz ... protiv tuženog Grada Novog Sada, Gradska uprava za inspekcijske poslove, Sektor građevinske inspekcije Novi Sad, koga zastupa Pravobranilaštvo Grada Novog Sada, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 552/24 od 17.07.2024. godine, u sednici održanoj 19.03.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 552/24 od 17.07.2024. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 552/24 od 17.07.2024 . godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 547/22 od 17.01.2024. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime razlike između isplaćene i pripadajuće zarade za period od 01.04.2019. godine do 31.03.2020. godine isplati 149.122,90 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno mesečno opredeljene iznose, od dospelosti do isplate, kao i da na navedene iznose uplati i pripadajuće doprinose za obavezno socijalno osiguranje za tužioca u visini prema obračunu nadležnih službi: Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje i Nacionalne službe za zapošljavanje, na dan uplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 139.522,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 552/24 od 17.07.2024.godine, odbijena je žalba i potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P1 547/22 od 17.01.2024. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je izjavio blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), u vezi odredbe u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'', br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca.
Predmet tražene pravne zaštite je isplata razlike između isplaćene i pripadajuće zarade za period od 01.04.2019. godine do 31.03.2020. godine. Pobijana odluka je zasnovana na utvrđenom činjeničnom stanju da je tužilja u spornom periodu obavljala poslove ... Sektora za građevinske inspekcije-glavni građevinski inspektor, da je pored poslova rukovođenja obavljala i poslove građevinskog inspektora na terenu sa polovinom radnog vremena po kom osnovu tuženi tužilji nije isplatio uvećanje koeficijenta od 20%, shodno članu 5 stav 2 alineja 3 Uredbe o koeficijentima za obračun i isplatu plata imenovanih i postavljenih lica i zaposlenih u državnim organima. Pobijana presuda kojom je tužbeni zahtev tužilje usvojen zasnovana je na primeni relevantnih odredbi materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje u konkretnom predmetu, a ukazivanje tuženog na pogrešnu primenu materijalnog prava nije od uticaja, jer za primenu instituta posebne revizije nije od značaja svaka pogrešna primena materijalnog prava na konkretno utvrđeno činjenično stanje, već samo ona koja je od opšteg značaja za ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i obezbeđenje standarda pravičnog suđenja, što ovde nije slučaj.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 441. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je revizija uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U svim drugim slučajevima, revizija nije dozvoljena osim ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti predmeta spora pobijenog dela, u smislu odredbe člana 403 stav 3. Zakona o parničnom postupku. Tom odredbom Zakona propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi isplate tužilja je podnela 26.04.2022. godine a vrednost predmeta spora je 149.122,90 dinara.
Imajući u vidu da ovo nije parnica iz radnog spora u smislu odredbe člana 441. Zakona o parničnom postupku, kod kojih je revizija uvek dozvoljena, jer predmet tražene pravne zaštite nije zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa, a da pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tuženog nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković