Odluka o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije u radnom sporu
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji i odbacio je redovnu reviziju tuženog kao nedozvoljenu. Spor za isplatu naknade za troškove ishrane, s obzirom na vrednost, ne prelazi cenzus za reviziju, a nisu ispunjeni ni uslovi za posebnu reviziju.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3194/2020
11.03.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića predsednika veća, Branke Dražić, Danijele Nikolić, Dobrile Strajina i Marine Milanović članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milica Petrović advokat iz ..., protiv tuženog JKP Gradsko saobraćajno preduzeće „Beograd“ sa sedištem u Beogradu, čiji je punomoćnik Dejan M. Bulatović advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3516/19 od 15.06.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 11.03.2021. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3516/19 od 15.06.2020. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3516/19 od 15.06.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1463/19 od 19.09.2019. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezan je tuženi da tužiocu, na ime razlike u visini naknade za troškove ishrane na radu koja se isplaćuje u gotovom novcu, isplati ukupno 8.717,90 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od trenutka dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do konačne isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu, na ime razlike u visini predviđene i isplaćene naknade za troškove ishrane na radu koja bi trebalo da se isplaćuje u bonovima, isplati ukupno 5.980,00 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od trenutka dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do konačne isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 24.476,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti ove presude pa do konačne isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3516/19 od 15.06.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 br. 1463/19 od 19.09.2019. godine. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi tužioca za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu i zahtev tuženog za naknadu troškova sudske takse na žalbu.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s predlogom da se o istoj odlučuje shodno odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, zbog potrebe da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa i pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana kao i novog tumačenja prava.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 49/13 – US, 74/13 – US, 55/14, 87/18), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je potrebno razmotriti prvna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. ovog člana, o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Pravnosnažnom presudom usvojen je tužbeni zahtev tužioca, kao zaposlenog kod tuženog, za isplatu pripadajuće naknade za troškove ishrane na radu za period od decembra 2018. godine do aprila 2019. godine koju mu tuženi nije isplatio shodno odredbama Zakona o radu i Kolektivnom ugovoru. Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa i u interesu ravnopravnosti građana, za ujednačavanjem sudske prakse, odnosno novim tumačenjem prava, imajući u vidu vrstu spora, sadržinu tražene sudske zaštite, kao i način presuđenja i razloge za usvajanje tužbenog zahteva, s obzirom da su odluke sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane na primeni odgovarajućih odredbi materijalnog prava. Takođe, tuženi u reviziji ne ukazuje na drugačije odluke drugostepenih sudova ili Vrhovnog kasacionog suda.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke rešenja.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog nije dozvoljena.
Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti spora, dozvoljenost revizije se ima ceniti prema člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate naknade za troškove ishrane na radu podneta je sudu dana 25.04.2019. godine. Vrednost predmeta spora koja je označena u tužbi je 14.698,10 dinara. U ovom sporu iz radnog odnosa koji se odnosi na potraživanje u novcu, u kome vrednost pobijanog dela presude očigledno ne prelazi iznos od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija tuženog nije dozvoljena.
Sa iznetih razloga na osnovu odredbe člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća-sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić