Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizija parničnih stranaka
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio kao nedozvoljene revizije i tužioca i tužene. Tužiočeva revizija protiv odluke o troškovima je nedozvoljena jer se odnosi na sporedno traženje. Revizija tužene je odbačena jer ju je podnelo neovlašćeno lice, suprotno Zakonu o parničnom postupku.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3243/2024
26.02.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ivica Kostić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo zdravlja, koju zastupa Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Leskovcu, radi isplate potraživanja, odlučujući o revizijama parničnih stranaka izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2125/24 od 07.08.2024. godine, u sednici održanoj 26.02.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanom u stavu drugom izreke presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2125/24 od 07.08.2024. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka sadržanom u stavu drugom izreke presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2125/24 od 07.08.2024. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2125/24 od 07.08.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju P1 888/23 od 09.05.2024. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu plati na ime potraživanja koje ima prema Zdravstvenom centru Vranje po rešenju o izvršenju Osnovnog suda u Vranju II 329/2018 od 12.02.2018. godine na ime zarade za mesec decembar 2017. godine navedeni mesečni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od dospeća do isplate i navedeni iznos na ime troškova izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Vranju II 329/2018. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu plati na ime potraživanja koje ima prema Zdravstvenom centru Vranje po rešenju o izvršenju Osnovnog suda u Vranju II 6209/2017 od 22.01.2018. godine, na ime zarade za mesec novembar 2017. godine navedeni mesečni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od dospeća do isplate i navedeni iznos na ime troškova izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Vranju II 6209/2017. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu plati na ime potraživanja koje ima prema Zdravstvenom centru Vranje po rešenju o izvršenju Osnovnog suda u Vranju II 5895/2017 od 12.12.2017. godine, na ime zarade za mesec oktobar 2017. godine navedeni mesečni iznos da sa zakonskom zateznom kamatom od dospeća do isplate i navedeni iznos na ime troškova izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Vranju II 5895/2017. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da plati na ime potraživanja koje ima prema Zdravstvenom centru Vranje po rešenju o izvršenju Osnovnog suda u Vranju II 2573/2017 od 04.05.2017. godine na ime zarade za mesec mart 2017. godine navedeni mesečni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od dospeća do isplate i navedeni iznos na ime troškova izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Vranju II 2573/2017. Stavom petim izreke, obavezana je tužena da tužiocu plati na ime potraživanja koje ima prema Zdravstvenom centru Vranju po rešenju o izvršenju Osnovnog suda u Vranju II 5278/2017 od 04.10.2017. godine, na ime zarade za mesec jul 2017. godine navedeni mesečni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od dospeća do isplate i navedeni iznos na ime troškova izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Vranju II 5278/2017. Stavom šestim izreke, obavezana je tužena da tužiocu plati na ime potraživanja koje ima prema Zdravstvenom centru Vranje po rešenju o izvršenju Osnovnog suda u Vranju II 3333/2017 od 14.06.2017. godine, na ime zarade za mesec april 2017. godine navedeni mesečni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od dospeća do isplate navedeni iznos na ime troškova izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Vranju II 3333/2017. Stavom sedmim izreke, obavezana je tužena da tužiocu plati na ime potraživanja koje ima prema Zdravstvenom centru Vranje po rešenju o izvršenju Osnovnog suda u Vranju II 647/2018 od 06.03.2018. godine, na ime zarade za mesec januar 2018. godine navedeni mesečni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom od dospeća do isplate i navedeni iznos na ime troškova izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Vranju II 647/2018. Stavom osmim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tužena da mu na ime potraživanja koje ima prema Zdravstvenom centru Vranje po rešenju o izvršenju Osnovnog suda u Vranju II 2573/2017 od 04.05.2017. godine isplati veći iznos od dosuđenog na ime neisplaćene zarade po osnovu rada za mart 2017. godine u stavu četvrtom izreke do traženog iznosa od 25.865,09 dinara i za kamatu za više traženi iznos, kao neosnovan. Stavom devetim izreke, tužena je obavezana da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 99.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do konačne isplate, kao i iznos od 36.764,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2125/24 od 07.08.2024. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je presuda Osnovnog suda u Vranju P1 888/23 od 09.05.2024. godine u stavu prvom, drugom, trećem, četvrtom, petom, šestom i sedmom izreke i žalba tužene u tom delu odbijena kao neosnovana. Stavom drugim izreke, preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana u stavu devetom izreke tako što je obavezana tužena da tužiocu na ime troškova postupka isplati iznos od 87.316,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 49.500,00 dinara počev od dana izvršnosti presude do isplate, u roku od 15 dana od dana prijema presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je zahtev tužioca preko dosuđenog iznosa ovom presudom do iznosa 135.764,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 99.000,00 dinara počev od dana izvršnosti presude do isplate, odbijen kao neosnovan.
Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu blagovremene revizije su izjavili Državno pravpbranilaštvo, Odeljenje u Leskovcu, Kancalarija Vranje, zbog pogrešne primene materijalnog prava i tužilac u pogledu odluke o troškovima postupka, s pozivom na odredbu člana 404. ZPP.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20 i 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Na osnovu odredbe člana 420. stav 6. istog zakona, u postupku povodom revizije protiv rešenja shodno se primenjuje odredba ovog zakona o reviziji protiv presude.
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava. Predmet tražene pravne zaštite je odluka o troškovima parničnog postupka koju sud donosi na osnovu uspeha parničnih stranaka i preduzetih radnji u postupku u svakom konkretnom predmetu, primenom procesnog zakona, a nepravilna primena procesnog zakona predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja nije razlog za izjavljivanje posebne revizije.
Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizija, u smislu odredbe člana 410. stav 2. u vezi člana 420. stav 6. ZPPi utvrdio da revizije nisu dozvoljene.
Vezano za reviziju tužioca, odredbom člana 28. ZPP propisano je da ako za utvrđenje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u tom zakonu, merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva (stav 1), dok se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtev (stav 2).
Imajući u vidu da tužilac revizijom pobijaju odluku o troškovima postupka koja ne predstavlja rešenje protiv koga se revizija može da izjavi, u smislu odredbe člana 420. ZPP, to revizija izjavljena protiv ove vrste odluke, koja se odnosi na sporedno traženje, nije dozvoljena.
Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 413. u vezi člana 420. stav 6. ZPP.
Vezano za reviziju tužene, odredbom člana 85. stav 7. ZPP, propisano je da se zastupanje Republike Srbije i njenih organa, jedinica teritorijalne autonomije i lokalne samouprave uređuje posebnim propisom.
Zakon o pravobranilaštvu („Službeni glasnik RS“, broj 55/14) propisuje da zaštitu imovinskoh prava i interesa Republike Srbije obavlja Državno pravobranilaštvo (član 2. stav 3). Državo pravobranilaštvo je ovlašćeno za zastupanje pod istim uslovima kao advokat (član 11. stav 4). Državni pravobranilac i zamenik državnog pravobranioca obavljaju funkciju Državnog pravobranilaštva (član 6).
Na osnovu odredbe člana 85. stav 6. ZPP, reviziju i druga pravna sredstva u ime stranke može da izjavi isključivo advokat.
U konkretnom slučaju reviziju je za zamenika Državnog pravobranioca, Sašu Stanojevića potpisao izvesi „BB“ čije svojstvo nije navedeno, što znači da je reviziju izjavilo lice koje nije ovlašćeno za podnošenje revizije, u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 1. ZPP.
Na osnovu odredbe člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković