Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u radnom sporu
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog i odbacio je reviziju kao nedozvoljenu. Razlog je što ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse, a vrednost spora je ispod zakonskog cenzusa za dozvoljenost revizije u novčanim potraživanjima.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3271/2019
31.10.2019. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Zorane Delibašić, Božidara Vujičića i Biserke Živanović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Volarević advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Vladislav Kostić advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3488/18 od 14.01.2019. godine u sednici veća održanoj 31.10.2019. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3488/18 od 14.01.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3488/18 od 14.01.2019. godine.
ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova postupka po reviziji.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Subotici P1 178/2018 od 02.10.2018. godine, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti suda. Usvojen je tužbeni zahtev pa je obavezan tuženi da za traženi period tužiocu isplati na ime troškova za ishranu u toku rada iznos od 111.101,71 dinara i na ime regresa za korišćenje godišnjeg odmora iznos od 42.650,64 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i iznose na ime obračunate zakonske zatezne kamate, te je obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 72.550,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do isplate.
Apelacioni sud u Novom Sadu je, presudom Gž1 3488/18 od 14.01.2019. godine, stavom prvim izreke žalbu tuženog delimično usvojio i rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u izreci prvostepene presude delimično preinačio tako što je odbio zahtev tužioca za naknadu ovih troškova preko iznosa od 55.300,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos od dana izvršnosti presude pa do isplate, a stavom drugim izreke je žalbu tuženog u preostalom delu odbio i prvostepenu presudu u preostalom delu potvrdio.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, predlažući da se o njoj odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi potrebe razmatranja pravnog pitanja u opštem interesu, interesu ravnopravnosti građana, kao i radi ujednačavanja sudske prakse.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...55/14), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nema mesta odlučivanju o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe stava 1. tog člana, s obzirom da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana ili novog tumačenja prava, imajući u vidu stav izražen u presudama ovog suda, donetim u istovetnim činjenično pravnim sporovima, zbog čega sudske odluke priložene uz reviziju ne opravdavaju potrebu odlučivanja o reviziji ni radi ujednačavanja sudske prakse.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tača 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti sporova, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kom članu revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovom sporu podneta je 14.02.2018. godine, a pravnosnažna drugostepena presuda protiv koje je revizija izjavljena je doneta 14.01.2019. godine.
Kako vrednost predmeta spora pobijenog dela očigledno ne prelazi graničnu vrednost za dozvoljenost revizije od 40.000 evra po kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija nije dozvoljena na osnovu citirane odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Iz iznetih razloga Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Odluka o troškovima postupka je doneta primenom člana 165. stav 1. u vezi člana 153. ZPP, prema uspehu u navedenom postupku.
Predsednik veća – sudija
Branislava Apostolović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev2 2415/2019: Nedozvoljenost revizije u radnom sporu zbog vrednosti predmeta spora
- Rev2 2220/2019: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u radnom sporu
- Rev2 3455/2021: Ništavost odredaba kolektivnog ugovora o naknadama zbog privremenog zakonskog umanjenja
- Rev2 3498/2019: Rešenje o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu za naknadu troškova
- Rev2 2757/2019: Nedozvoljenost revizije u radnom sporu zbog vrednosti predmeta spora
- Rev2 3095/2019: Odbacivanje revizija tuženih kao nedozvoljenih u sporu iz radnog odnosa
- Rev2 2395/2019: Rešenje o nedozvoljenosti revizije u radnom sporu radi isplate naknada