Presuda Vrhovnog suda o ništavosti blanko potpisanog sporazuma o prestanku rada

Kratak pregled

Vrhovni sud je odbio reviziju tuženog, potvrdivši da je sporazum o prestanku radnog odnosa, koji je tužilac blanko potpisao prilikom zasnivanja radnog odnosa, ništav. Posledično, i rešenje o otkazu zasnovano na takvom sporazumu je nezakonito.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3292/2023
31.03.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelene Ivanović, predsednika veća, Željka Škorića i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Jelić, advokat iz ..., protiv tuženog BB PR, Agencija za obezbeđenje lica i objekata „Ronin Elite Security“ Beograd, čiji je punomoćnik Ilija Ilievski, advokat iz ..., radi poništaja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1570/22 od 10.10.2022. godine, u sednici održanoj 31.03.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1570/22 od 10.10.2022. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 105/19 od 06.10.2021. godine, koja je ispravljena rešenjem tog suda P1 105/19 od 04.01.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca, pa je poništen Sporazum o prestanku radnog odnosa zaključen dana 01.12.2018. godine između tužioca i tuženog, te je određeno da isti ne proizvodi pravno dejstvo, što je tuženi dužan da prizna i trpi. Stavom drugim izreke, poništeno je kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu od 15.12.2018. godine, kojim rešenjem je tuženi otkazao tužiocu Ugovor o radu od 13.07.2018. godine. Stavom trećim izreke, usvojen je tužbeni zahtev, pa je obavezan tuženi da tužioca vrati na rad, u roku od osam dana od dana prijema pismenog otpravka presude. Stavom četvrtim izreke, odbačen je tužbeni zahtev tužioca, kojim je tražio da sud naloži tuženom da ga vrati na radno mesto radnik ... u skladu sa Ugovorom o radu od 13.07.2018. godine ili na drugo odgovarajuće radno mesto u skladu sa tužiočevom stručnom spremom. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 168.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana nastupanja uslova za izvršenje do konačne isplate, u roku od osam dana od dana prijema pismenog otpravka presude.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1570/22 od 10.10.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 105/19 od 06.10.2021. godine, ispravljena pravnosnažnim rešenjem istog suda P1 105/19 od 04.01.2022. godine, u stavu prvom, drugom, trećem i petom izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. Zakona o parničnom postupku koja je učinjena u postupku pred drugostepenim sudom i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju, a troškove sastava tog odgovora je tražio.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20, 10/23-drugi zakon) – u daljem tekstu: ZPP i utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2) ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 407. stav 1. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti. U postupku po žalbi, drugostepeni sud nije propustio da primeni, niti je nepravilno primenio odredbe procesnog zakona, što je bilo ili moglo biti od uticaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude. Navode u reviziji kojima se ukazuje da je u postupku pred drugostepenim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12) ZPP, Vrhovni sud nije cenio, jer se revizija iz ovog razloga ne može izjaviti u smislu člana 407. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme od 13.07.2018. godine na poslovima radnika ... . Dana 15.12.2018. godine, pri povratku s posla, tužilac je pretrpeo povredu skočnog zgloba desne noge, a nakon operativnih zahvata lečio se do 21.12.2018. godine. Za ceo mesec decembar tužilac je imao plan radnog angažovanja kod tuženog. U skladu sa praksom tuženog, tužilac je prilikom zasnivanja radnog odnosa potpisao blanko sporazum i rešenje o prestanku radnog odnosa, u kojima su ostavljena prazna polja na mestima gde treba da stoje datumi. Tužiocu je radni odnos prestao sa 15.12.2018. godine na osnovu rešenja od 15.12.2018. godine, koje je doneto na osnovu sporazuma o prestanku radnog odnosa od 01.12.2018. godine. Osporeno rešenje tužilac je primio dana 26.12.2018. godine, a u tom rešenju i sporazumu o prestanku radnog odnosa datumi su naknadno upisani rukom, za razliku od ostalog teksta koji je otkucan.

Kod napred utvrđenog, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su poništili kao nezakonite sporazum i rešenje o prestanku radnog odnosa tužiocu i obavezali tuženog da tužioca vrati na rad.

Prema odredbi člana 177. st. 1. i 2. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05 ... 75/14), radni odnos može da prestane na osnovu pisanog sporazuma poslodavca i zaposlenog, a pre potpisivanja sporazuma, poslodavac je dužan da zaposlenog pisanim putem obavesti o posledicama do kojih dolazi u ostvarivanju prava za slučaj nezaposlenosti.

S obzirom da u konkretnom slučaju sporazum o prestanku radnog odnosa između tužioca i tuženog nije potpisan dana 01.12.2018. godine, kako je u njemu navedeno, već ranije, blanko potpisom prilikom zaključenja ugovora o radu, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je takav sporazum ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo, jer ne predstavlja saglasnost izjavljenih volja parničnih stranaka o sporazumnom prestanku radnog odnosa. Posledično, nezakonito je rešenje tuženog o prestanku radnog odnosa tužioca, jer je zasnovano na ništavom pravom poslu.

Kako je usvojen tužbeni zahtev tužioca i poništeno rešenje kojim mu je prestao ugovor o radu, tuženi je u obavezi da tužioca vrati na rad primenom člana 191. Zakona o radu.

Revizijom se, na osnovu odredbe člana 407. stav 2. ZPP, ne može osporavati utvrđeno činjenično stanje, dok ostali revizijski navodi predstavljaju ponavljanje navoda koji su već isticani u žalbi protiv prvostepene presude, a koje je drugostepeni sud pravilno ocenio kao neosnovane i za tu ocenu dao jasne i dovoljne razloge koje ovaj sud u svemu prihvata.

Imajući u vidu sve izloženo, Vrhovni sud je našao da reviziju treba odbiti kao neosnovanu, pa je na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke, a detaljno obrazloženje revizijske odluke je izostavljeno saglasno stavu 2. istog člana.

Imajući u vidu da tuženi nije uspeo u postupku po reviziji, a da troškovi sastava odgovora na reviziju ne predstavljaju troškove koji su bili potrebni radni vođenja parnice, na osnovu čl. 153. i 154. stav 1. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom i trećem izreke.

Predsednik veća – sudija

Jelena Ivanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.