Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u radnom sporu
Kratak pregled
Vrhovni sud ne dozvoljava odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje i odbacuje je kao nedozvoljenu. Odluka o naknadi za ishranu i regres u javnim službama u skladu je sa praksom Vrhovnog kasacionog suda, a vrednost spora je ispod cenzusa.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3320/2023
09.02.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelene Ivanović, predsednika veća, Željka Škorića, Branislava Bosiljkovića, Branke Dražić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ivana Delić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Prekršajnog suda u Somboru, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Subotici, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 916/23 od 27.04.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 09.02.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 916/23 od 27.04.2023. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 916/23 od 27.04.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Somboru P1 661/19 od 24.11.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj, za period od 01.09.2016. do 01.09.2019. godine, na ime naknade za ishranu u toku rada i troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora, isplati novčane iznose navedene u tom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 916/23 od 27.04.2023. godine, odbijena je žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Somboru P1 661/19 od 24.11.2022. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju predviđenu članom 404. Zakona o parničnom postupku (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, posebna revizija tužilje u ovom sporu nije dozvoljena.
Presude nižestepenih sudova, zasnovane su na pravilnom tumačenju odredbe člana 4. stav 2. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama i Uredbe o koeficijentima za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnim službama - da koeficijent za obračun i isplatu plata sadrži dodatak na ime spornih naknada, kao i njihovog odnosa sa članom 118. Zakona o radu i njegovoj supsidijernoj primeni (član 2. stav 2). Odluka o tužbenom zahtevu je u saglasnosti i sa zaključkom koji je Vrhovni kasacioni sud, vršeći nadležnost predviđenu članom 31. ranije važećeg Zakona o uređenju sudova, usvojio na sednici Građanskog odeljenja od 05.07.2022. godine - da zaposleni u javnim službama kojima se plata isplaćuje u visini minimalne zarade, ostvaruju pravo na troškove ishrane u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora kroz koeficijent za obračun njihove plate, i odlukama revizijskog suda u istim činjenično-pravnim sporovima.
Iz tih razloga, nema mesta odlučivanju o tužiljinoj posebnoj reviziji radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, zbog čega je na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5) ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u radnom sporu, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovom sporu podneta je 27.09.2018. godine, a pobijani deo pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa revizija tužilje nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Jelena Ivanović s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković