Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u radnom sporu

Kratak pregled

Vrhovni sud nije dozvolio posebnu reviziju tužioca i odbacio je redovnu reviziju kao nedozvoljenu. Predmet spora, naknada štete zbog neisplaćenih zarada, nije prelazio zakonom propisani vrednosni cenzus od 40.000 evra, što je uslov za dozvoljenost revizije u novčanim potraživanjima iz radnog odnosa.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3359/2023
26.06.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelene Ivanović, predsednika veća, Željka Škorića, Marine Milanović, Branke Dražić i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ... , koga zastupaju punomoćnici Jela Vučković i Suzana Vučković, advokati iz ... , protiv tužene Opštine Svrljig, koju zastupa Pravobranilaštvo opštine Svrljig, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1058/23 od 19.06.2023. godine, u sednici veća održanoj 26.06.2025. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE posebna revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1058/23 od 19.06.2023. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1058/23 od 19.06.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 3691/21 od 19.10.2022. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezana tužena da tužiocu na ime naknade štete zbog neisplaćenih zarada, za period od 01.11.2006. godine do 30.04.2007. godine, isplati ukupan iznos od 134.455,08 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačno opredeljenog mesečnog iznosa do isplate, kao i da u korist tužioca za navedeni period, nadležnim fondovima izvrši uplatu pripadajućih doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, te tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 22.784,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.01.2021. godine i troškove izvršnog postupka u iznosu od 11.880,00 dinara. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezana tužena da tužiocu na ime naknade štete zbog neisplaćenih zarada za period od 01.01.2009. godine do 31.12.2009. godine isplati ukupan iznos od 308.340,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačno opredeljenog mesečnog iznosa do isplate, kao i da u korist tužioca za navedeni period, nadležnim fondovima izvrši uplatu pripadajućih doprinosa za PIO, te tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 29.949,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25.06.2010. godine i troškove izvršnog postupka nastalih pred sudom u iznosu od 20.966,00 dinara. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da tužiocu na ime naknade štete zbog neisplaćenih zarada za period od 01.05.2007. godine do 31.12.2008. godine isplati ukupan iznos od 513.900,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačno opredeljenog mesečnog iznosa do isplate, kao i da u korist tužioca za navedeni period, nadležnim fondovima izvrši uplatu pripadajućih poreza i doprinosa za PIO, te tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 44.459,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21.05.2009. godine i troškove izvršnog postupka u iznosu od 41.938,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parnčnog postupka u iznosu od 46.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1058/23 od 19.06.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P1 3691/21 od 19.10.2022. godine, u usvajajućem delu stava prvog i u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u odnosu na deo stava prvog izreke kojim je potvrđen stav treći presude Osnovnog suda u Nišu P1 3691/21 od 19.10.2022. godine, tužilac je blagovremeno izjavio posebnu reviziju u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20,10/23 – drugi zakon) – u daljem tekstu: ZPP, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana zakona propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Nižestepenim presudama odlučeno je o pravu tužioca na isplatu naknade štete na ime neisplaćenih zarada u spornim periodima, sa pripadajućim doprinosima. Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se revizijom tužioca ne ukazuje da postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili da postoji potreba novog tumačenja prava ili neujednačena sudska praksa, već se osporava utvrđeno činjenično stanje, a odluke nižestepenih sudova, o neosnovanosti tužbenog zahteva, zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, na osnovu čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud odlučio je kao u stavu prvom izreke, primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5) ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tuženog nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti spora, dozvoljenost revizije se ima ceniti prema člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj parnici podneta je 02.09.2021. godine, a pobijani deo pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa revizija tuženog nije dozvoljena, u smislu člana 403. stav 3. ZPP.

Sa iznetih razloga na osnovu odredbe člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Jelena Ivanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.