Nedozvoljena revizija u sporu zbog manje isplaćene zarade

Kratak pregled

Vrhovni sud ne dozvoljava odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj i odbacuje je kao nedozvoljenu. U sporu radi naknade štete zbog manje isplaćene zarade, vrednost spora je ispod cenzusa, a nisu ispunjeni ni uslovi za posebnu reviziju.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3366/2023
12.03.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Mirjana Janjić, advokat iz ..., protiv tuženog „Kopaonik“ a.d. sa sedištem u Beogradu, Ogranak Niš, čiji je punomoćnik Milorad Tešić, advokat iz ..., radi naknade štete zbog manje isplaćene zarade, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 4102/2022 od 26.04.2023. godine, u sednici održanoj 12.03.2025. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 4102/2022 od 26.04.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 4102/2022 od 26.04.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 1027/2016 od 06.05.2022. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu na ime razlike između pripadajuće i isplaćene zarade za period od decembra 2013. godine zaključno sa mesecom junom 2015. godine, isplati pojedinačne mesečne iznose bliže navedene u tom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom od dospeća svakog iznosa pa do isplate, a deo tužbenog zahteva preko dosuđenih a do traženih mesečnih iznosa za isti period, bliže navedenih u tom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom odbijen je kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 4102/2022 od 26.04.2023. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je prvostepena presuda u odbijajućem delu stava prvog izreke i žalba tužioca odbijena kao neosnovana. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu drugom izreke, tako što je obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 118.000,00 dinara, a stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio posebnu reviziju u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br.72/2011...18/20 i 10/23 – dr. zakon, u daljem tekstu: ZPP), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Predmet tužbenog zahteva u ovom sporu je naknada materijalne štete zbog manje isplaćene pripadajuće zarade, a o tužbenom zahtevu nižestepeni sudovi su odlučili shodno odredbama ugovora o radu koji su parnične stranke zaključile 21.01.2013. godine, 31.10.2013. godine i 18.02.2015. godine, kao i na osnovu nalaza veštaka ekonomske struke koja je izvršila obračun manje isplaćenih zarada u periodu na koji se tužbeni zahtev odnosi na osnovu obračunskih lista za isplatu zarade tužiocu i rešenjima o umanjenju njegove zarade. Po oceni Vrhovnog suda nisu ispunjeni uslovi propisani članom 404. stav 1. ZPP, za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj jer pitanje obračuna zarade zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju, a tužilac uz reviziju nije dostavio pravnosnažne odluke sudova kojima je u istovetnoj ili sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji doneta drugačija odluka, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj radi ujednačavanja sudske prakse. U reviziji se ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, odnosno na pogrešnu primenu odredaba procesnog zakona, međutim, kako se posebna revizija može izjaviti samo zbog pogrešne primene materijalnog prava, to ovi navodi nisu cenjeni.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija tužioca nije dozvoljena ni kao redovna.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužbeni zahtev se odnosi na potraživanje u novcu, pa imajući u vidu pravnu prirodu spora, dozvoljenost revizije se ceni pod istim uslovima kao i u ostalim imovinskopravnim sporovima u kojima se zahtev odnosi na novčano potraživanje.

Tužba je podneta 17.03.2016. godine, a vrednost predmeta spora pobijenog dela je 51.007,30 dinara.

Kako vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude ne prelazi zakonom propisani cenzus iz člana 403. stav 3. ZPP za izjavljivanje revizije, revizija tužioca nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća-sudija

Branka Dražić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.