Zakonitost otkaza ugovora o radu usled racionalizacije u javnom sektoru
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbio je reviziju tužioca i potvrdio zakonitost otkaza ugovora o radu. Otkaz je rezultat sprovođenja Zakona o određivanju maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru, a kriterijumi za utvrđivanje viška bili su objektivni.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3550/2019
25.03.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Pudar advokat iz ..., protiv tuženog Doma Zdravlja „Ruma“ iz Rume, čiji je punomoćnik Jovan Stanojčić advokat iz ..., radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1720/19 od 27.05.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 25.03.2021. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1720/19 od 27.05.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Rumi P1 276/17 od 27.02.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se poništi rešenje tuženog broj ... od 05.02.2016. godine i da se obaveže tuženi da ga vrati na rad, na radno mesto koje odgovara njegovom znanju i sposobnostima i njegovoj stručnoj spremi. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da na ime naknade troškova postupka plati tuženom iznos od 106.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate, u roku od osam dana od prijema prepisa presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1720/19 od 27.05.2019. godine odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Rumi P1 276/17 od 27.02.2019. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. i člana 441. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da tužiočeva revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog, na radnom mestu ... u Odeljenju za ... . Ugovor o radu koji je tužilac zaključio otkazan je rešenjem tužene broj ... od 05.02.2016. godine, kao višku zaposlenih. Tužilac je proglašen viškom zaposlenih na osnovu Zakona o određivanju maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 68/15) i Odluke o maksimalnom broju zaposlenih na neodređeno vreme u sistemu državnih organa, javnih službi, sistemu Autonomne pokrajine Vojvodine i sistemu lokalne samouprave za 2015. godinu („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 101/15), kojom je utvrđeno da maksimalan broj izvršilaca kod tuženog iznosi 294 zaposlena. Tuženi je 20.01.2016. godine doneo Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mesta kojim je predviđeno (član 24) da stupa na snagu danom donošenja i da se primenjuje od 20.01.2016. godine. Nadležno Ministarstvo zdravlja je 05.02.2016. godine dalo saglasnost na doneti Pravilnik, koji je istog dana objavljen na oglasnoj tabli tuženog. Novim Pravilnikom broj izvršilaca na radnom mestu tužioca smanjen je sa 5 na 2 zaposlena. Tuženi je 05.02.2016. godine doneo odluku o pokretanju postupka i utvrđivanju rešavanja viška zaposlenih koja je odmah stupila na snagu. Tom odlukom su kao kriterijumi za određivanje viška zaposlenih predviđeni dužina efektivnog radnog staža (0,125 bodova za svaku punu godinu radnog staža i 0,5 bodova za svaku punu godinu radnog staža kod tuženog) i radna disciplina (negativnih 10 bodova za slučaj ako je zaposlenom izrečena neka disciplinska mera). Primenom ovih kriterijuma tužilac je od pet zaposlenih bio rangiran na treće mesto.
Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestepeni sudovi su pravilnom primenom materijalnog prava odlučili o tužbenom zahtevu kojim je tužilac tražio da se poništi rešenje o otkazu ugovora o radu.
Prema odredbi člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu, poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla.
Posebnim Zakonom o određivanju maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru propisano je da je organizacioni oblik, koji je u skladu sa tim zakonom utvrđena potreba racionalizacije, dužan da nakon donošenja novih akata o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta utvrdi broj zaposlenih za čijim radom prestaje potreba u skladu sa novom organizacijom rada, najmanje do broja utvrđenog odlukom o maksimalnom broju zaposlenih (član 22. stav 1).
Tuženi je postupio u skladu sa navedenim zakonom tako što je doneo Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta kojim je maksimalan broj zaposlenih na neodređeno vreme usaglašen sa brojem utvrđenim odlukom Vlade Republike Srbije, a zatim i odluku o pokretanju postupka za utvrđenje viška zaposlenih. Kriterijumi predviđeni tom odlukom za utvrđivanje viška zaposlenih - dužina efektivnog radnog staža i radnog staža kod tuženog (pozitivni kriterijum), odnosno izrečene disciplinske (negativni kriterijum) su objektivne prirode i nisu vezane za neko lično svojstvo zaposlenog da bi se mogle smatrati diskriminatorskim.
Primenom tih kriterijuma tužilac je određen za jednog od tri zaposlena koji su bili višak na poslovima ... .
Iz izloženog sledi da je rešenje o otkazu ugovora o radu doneto u sprovođenju odluke Vlade Republike Srbije o maksimalnom broju zaposlenih na neodređeno vreme kod tuženog. Zbog toga okolnost da Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova, objavljen na oglasnoj tabli 05.02.2016. godine, nije stupio na snagu danom njegovog donošenja - 20.01.2016. godine (odlukom Ustavnog suda O 22/2016 od 04.07.2017. godine, koja je objavljena u „Službenom glasniku Republike Srbije“, broj 70/2017, utvrđeno je da označena odredba nije u saglasnosti sa Ustavom) ne može biti osnov za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu od istog datuma, jer je osnov za donošenje te odluke u organizacionim promenama izvršenim u cilju sprovođenja odluke Vlade Republike Srbije da se broj zaposlenih kod tuženog smanji na maksimalan broj određen tim podzakonskim aktom.
Shodno izloženom, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao izreci.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev2 2984/2020: Poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu zbog nezakonito sprovedene racionalizacije
- Rev2 3908/2019: Odbijanje revizije poslodavca zbog nezakonitog rešenja o otkazu ugovora o radu
- Rev2 466/2021: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o nezakonitosti otkaza zbog primene pogrešnih kriterijuma
- Rev2 2391/2019: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o zakonitosti otkaza zbog tehnološkog viška
- Rev2 1984/2022: Zakonitost otkaza ugovora o radu u postupku racionalizacije u javnom sektoru
- Rev2 1708/2022: Odbijanje revizije u sporu radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu
- Rev2 380/2020: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o zakonitosti otkaza zbog ukidanja radnog mesta