Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu za naknadu štete

Kratak pregled

Vrhovni sud ne dozvoljava odlučivanje o posebnoj reviziji i odbacuje je kao nedozvoljenu. Vrednost predmeta spora ne prelazi zakonski cenzus, a nisu ispunjeni uslovi za izuzetno odlučivanje jer nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava.

Preuzmite dokument u PDF formatu

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3611/2023
24.01.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Gordane Komnenić i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Jovan Vukčević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 51/23 od 12.01.2023. godine, u sednici održanoj 24.01.2024. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 51/23 od 12.01.2023. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 51/23 od 12.01.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 621/20 od 23.06.2022. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade štete u vidu razlike između isplaćene posebne penzije i plate koju bi ostvarivao u periodu od 01.01.2015. godine do 21.12.2019. godine, isplati pojedinačne mesečne iznose, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate, kako je izrekom navedno. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 216.475,00 dinara.

Apelacioni sudi u Beogradu je presudom Gž1 51/23 od 12.01.2023. godine odbio, kao neosnovanu, žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu, a odbijen je i zahtev tužene za naknadu troškova sastava žalbe.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je izjavila blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom na osnovu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Tužilac je podneo odgorov na reviziju.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi za odlučivanje o reviziji tužene, kao izuzetno dozvoljenoj, jer nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse ili novo tumačenje prava. Pitanje naknade štete u vidu razlike plate koju bi tužilac ostvario na poslovima koje je obavljao do prestanka radnog odnosa i posebne penzije koja mu je isplaćivana u spornom periodu nije sporna u sudskoj praksi i ne zahteva novo tumačenje prava. Naime, razlozi na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova nisu u suprotnosti sa tumačenjem prava i pravnim shvatanjem Vrhovnog kasacionog suda u pogledu pravnog dejstva odluke suda u upravnom sporu kojom se poništava odluka drugostepenog upravnog organa. To se odnosi i na primenu člana 259. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku. U pogledu ove vrste spora ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse u pogledu primene člana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, već se to pitanje rešava zavisno od konkretnog činjeničnog stava.

Iz tog razloga Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Tužbu radi naknade štete tužilac je podneo 12.03.2020. godine, a vrednost predmeta spora je 2.143.289,21 dinar.

Odredbom člana 441. ZPP je propisano da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa, revizija je dozvoljena pod istim uslovima, kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Kako vrednost predmeta spora pobijane pravnosnažne presude kojom je usvojen tužbeni zahtev tužioca radi naknade štete, ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, to revizija tužene nije dozvoljena na osnovu citirane odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.