Rešenje o nedozvoljenosti revizije u sporu za povraćaj isplaćenih dodataka
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tužioca kao nedozvoljenu u sporu radi naknade štete nastale isplatom dodataka na zaradu. Posebna revizija nije prihvaćena jer su nižestepene odluke usklađene sa praksom o dejstvu odluka Ustavnog suda.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3630/2024
12.02.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Vladislave Milićević, Marine Milanović, Tatjane Miljuš i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca Specijalna bolnica za rehabilitaciju Bujanovac, Bujanovačka banja, čiji je punomoćnik Mile Ristić, advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., opština Bujanovac, čiji je punomoćnik Igor Anđelković, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 584/24 od 21.05.2024. godine, u sednici održanoj 12.02.2026. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 584/24 od 21.05.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 584/24 od 21.05.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu P 405/22 od 23.11.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da plati tužiocu iznos od 226.268,01 dinar sa zakonskom zateznom kamatom počev od 04.05.2017. godine do konačne isplate kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 148.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti odluke do konačne isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 584/24 od 21.05.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011 ... 10/2023), Vrhovni sud je ocenio da nema mesta odlučivanju o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe stava 1. tog člana, s obzirom na to da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava. Predmet tražene pravne zaštite je zahtev tužioca za vraćanje isplaćenog dodataka na zaradu na osnovu Zaključka Vlade RS 05 br. 121-14320-2 od 18.12.2001.g. (koji je Odlukom Ustavnog suda IU o-7/2014 od 02.12.2016. godine proglašen da nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom) o kojem je odlučeno presudom P 875/15,a koja je izvršena u postupku I.I. br, 1387/17 od 16.06.2017. godine. Obrazloženje pobijane presude o odbijanju tužbenog zahteva u ovom slučaju ne odstupa od sudske prakse i pravnih shvatanja po pitanju pravnog dejstva odluka Ustavnog suda. Razlozi na kojima su zasnovane nižestepene odluke odgovaraju i usklađeni su sa važećim tumačenjem prava i vladajućim pravnim shvatanjem u praksi nižestepenih sudova i revizijskog suda. Zato nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, pa je u skladu s tim odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena. Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi iznos protivvrednost 40.000,00 dinara po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate naknade štete u ovoj pravnoj stvari podneta je 30.06.2020. godine. Vrednost predmeta spora je 226.268,01 dinara.
Imajući u vidu da se radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni sud našao da je revizija tužioca nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća – sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 4049/2025: Nedozvoljenost revizije u sporu za sticanje službenosti održajem
- Rev2 1075/2025: Rešenje o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije u sporu za naknadu štete iz rada
- Rev2 1925/2024: Rešenje kojim se ne dozvoljava posebna revizija u sporu za naknadu štete
- Rev 3105/2024: Obaveza države na naknadu štete zbog neosnovane obustave socijalne pomoći
- Rev2 2280/2025: Odbacivanje revizije u sporu za isplatu uvećane zarade za prekovremeni rad
- Rev2 4406/2023: Odbacivanje posebne revizije u sporu za naknadu troškova regresa
- Rev 25691/2024: Odgovornost osiguravača za profesionalnu grešku advokata i dokazivanje štete