Nedozvoljenost revizije u sporu zbog umanjene isplate stimulativne otpremnine
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog i odbacio je redovnu reviziju kao nedozvoljenu. U sporu zbog umanjenja otpremnine za iznos zajma, odluka je u skladu sa praksom, a vrednost spora je ispod cenzusa za reviziju.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3702/2023
24.01.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Vesne Subić i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Todorić, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Elektroprivreda Srbije“ Beograd, čiji je punomoćnik Sabahudin Tahirović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1657/23 od 27.04.2023. godine, u sednici održanoj 24.01.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1657/23 od 27.04.2023. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1657/23 od 27.04.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 5295/21 od 15.11.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezan tuženi da tužilji na ime naknade štete po osnovu manje isplaćene otpremnine isplati 61.923,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 20.01.2017. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova postupka plati 55.254,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1657/23 od 27.04.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova postupka po žalbi.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20), Vrhovni sud je utvrdio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. stav 1. ZPP.
Pravnosnažnom presudom usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezan tuženi da tužilji na ime naknade štete po osnovu manje isplaćene otpremnine isplati 61.923,00 dinara sa kamatom, a kod utvrđenog da je tužilji radni odnos kod tuženog prestao sa 28.12.2016. godine na osnovu sporazuma o prestanku radnog odnosa od 20.12.2016. godine, kojim sporazumom se tuženi obavezao da tužilji isplati stimulativnu naknadu u neto iznosu od 578.295,00 dinara, koji iznos je tuženi prilikom isplate umanjio za 61.923,00 dinara, na ime neotplaćenog beskamatnog zajma. Ovo, jer prema stanovištu drugostepenog suda, stimulativna naknada ima karakter potraživanja kojeg se u smislu člana 60. stav 4. Ustava Republike Srbije niko ne može odreći. Pobijanom presudom odlučeno je o tužbenom zahtevu tužilje uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatnjem izraženim u odlukama Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučivano o zahtevima tužilaca sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Stoga, u ovom slučaju ne postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse i novo tumačenja prava, sa kojih razloga nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj, i sa kojih razloga je odlučeno kao u stavu prvom izreke, primenom člana 404. stav 2. ZPP.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 30.12.2019. godine, a vrednost predmeta spora je 61.923,00 dinara.
S obzirom na to da se radi o imovinskopravnom sporu u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je revizija tuženog nedozvoljena.
Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković