Odbačena revizija u radnom sporu za naknadu štete zbog nedozvoljenosti
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tuženog kao nedozvoljenu. Prvo, nisu ispunjeni uslovi za posebnu reviziju, a drugo, ne radi se o sporu gde je revizija uvek dozvoljena, dok vrednost spora ne prelazi zakonski cenzus za redovnu reviziju.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3788/2023
23.10.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milica Roglić, advokat iz ..., protiv tuženog „DIVI TRANS DOO“ Kragujevac, čiji je punomoćnik Goran Brdar, advokat iz ..., radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3812/22 od 11.05.2023. godine, u sednici održanoj 23.10.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3812/22 od 11.05.2023. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u u Kragujevcu Gž1 3812/22 od 11.05.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P1 1757/21 od 17.06.2022. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca pa je tuženi obavezani da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete isplati i to: na ime naknade za pretrpljene fizičke bolove 162.000,00 dinara, - na ime naknade za pretrpljeni strah 90.000,00 dinara sve sa zakonskom zateznom kamatom od 21.02.2020. godine, kao dana presuđenja, do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev za razliku između traženog i dosuđenog iznosa stavom prvim izreke, i to: za iznos od 88.000,00 dinara na ime naknade za pretrpljene fizičke bolove za iznos od 60.000,00 dinara na ime naknade za pretrpljeni strah. Stavom trećim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 241.640,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate dok se zahtev za zakonsku zateznu kamatu od dana presuđenja do dana izvršnosti odbija kao neosnovan.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3812/22 od 11.05.2023. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Tužilac je podneo odgovor na reviziju, sa predlogom da se ista odbaci.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... i 10/23 - drugi zakon), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako Vrhovni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. ovog člana, o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Pravnosnažnom presudom odlučeno je o naknadi nematerijalne štete. Po oceni Vrhovnog suda, imajući u vidu prirodu spora, sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i date razloge o osnovanosti tužbenog zahteva, u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. ZPP. Ne postoji potreba za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao ni potreba novog tumačenja prava u pogledu primene odredbe člana 164. Zakona o radu, članova 154, 174. 192. i 200. Zakona o obligacionim odnosima, jer pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, a kod utvrđenja da je tužilac kao zaposleni kod tuženog pretrpeo povredu na radu kada je obavljao poslove prevoza robe na relaciji Srbija - Moskva na graničnom prelazu Novi Juruković (na opisani način). U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je našao da su nižestepeni sudovi prema činjenicama utvrđenim u ovoj pravnoj stvari doneli odluku u skladu sa pravnim shvatanjem koje je izraženo kroz odluke Vrhovnog suda i Vrhovnog kasacionog suda, pa se neosnovano ukazuje na drugačije odluke nižestepenih sudova, jer postojanje drugačije odluke ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav, jer pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja.
Na osnovu iznetog, primenom člana 404. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 441. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema prirodi tražene pravne zaštite, ova parnica spada u parnice iz radnih sporova. Međutim, odredbom člana 441. ZPP, propisano je da je u parnicama iz radnih sporova revizija dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba ne odnosi na novčano potraživanje, kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti spora.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade nematerijalne štete podneta je 22.02.2018. godine, i označena vrednost predmeta spora je 400.000,00 dinara. Vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 252.000,00 dinara.
U konkretnom slučaju ne radi o parnici iz radnog spora u smislu člana 441. Zakona o parničnom postupku (kod kojih je revizija uvek dozvoljena), iako tužilac traži zaštitu prava iz radnog odnosa, jer predmet tražene pravne zaštite nije zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, pa kako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, to ni revizija tuženog nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković