Zakonitost otkaza ugovora o radu zbog zloupotrebe prava na bolovanje

Kratak pregled

Vrhovni sud odbija reviziju tuženog i potvrđuje nižestepene presude kojima je poništeno rešenje o otkazu ugovora o radu. Sud je utvrdio da tuženi nije dokazao da je tužilja svojim ponašanjem tokom bolovanja sprečavala ili usporavala svoje ozdravljenje.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3825/2023
25.04.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Pantelić, advokat iz ..., protiv tuženog „BB“ DOO sa sedištem u Beogradu, čiji je punomoćnik Miša Petrovski, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 464/23 od 07.04.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 25.04.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 464/23 od 07.04.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 115/20 od 18.10.2022. godine, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i poništeno rešenje tuženog broj .../... od 11.04.2018. godine, kojim je tužilji otkazan ugovor o radu, kao nezakonito (stav prvi izreke). Obavezan je tuženi da tužilju vrati na rad, na radno mesto ... na koje je bila raspoređena pre otkaza ugovora o radu (stav drugi izreke). Obavezan je tuženi da tužilji na ime naknade štete zbog izgubljene zarade za period od 11.04.2018. do 31.03.2022. godine isplati ukupan iznos od 1.228.461,61 dinar sa zakonskom zateznom kamatom od 01.04.2022. godine do konačne isplate (stav treći izreke). Obavezan je tuženi da u ime i za račun tužilje Republičkom fondu za PIO, Filijala za Grad Beograd uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje – Filijala za Grad Beograd doprinose za zdravstveno osiguranje i Nacionalnoj službi za zapošljavanje doprinose za osiguranje za slučaj nezaposlenosti, za period od 11.04.2018. godine do 31.03.2022. godine na iznose iz stava trećeg izreke, po stopama važećim na dan uplate (stav četvrti izreke). Odbijen je tužbeni zahtev tužilje da joj tuženi na ime naknade štete zbog izgubljene zarade za period od 01.04.2022. godine do vraćanja na rad isplati iznos od po 26.246,40 dinara mesečno (stav peti izreke). Odbačena je tužba tužilje u delu u kome je tražila da se obaveže tuženi da joj za period od 11.04.2018. godine do vraćanja na rad upiše radni staž u radnu knjižicu (stav šesti izreke). Obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 152.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do konačne isplate (stav sedmi izreke).

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 464/23 od 07.04.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 115/20 od 18.10.2022. godine u stavu prvom, u delu stava drugog u pogledu vraćanja na rad, trećem, četvrtom i sedmom izreke (stav prvi izreke). Ukinuta je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 115/20 od 18.10.2022. godine u preostalom delu stava drugog izreke u pogledu raspoređivanja tužilje na radno mesto ... i u tom delu tužba tužilje je odbačena, kao nedozvoljena (stav drugi izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka (stav treći izreke).

Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu odluku primenom člana 408. Zakona parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11 ... 10/23 – drugi zakon) i utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona parničnom postupku na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je po osnovu ugovora o radu bila u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme radi obavljanja poslova ... . Prema upozorenju o postojanju razloga za otkaz broj .../... od 26.03.2018. godine, utvrđeno je da je tužilja upozorena na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu, zbog toga što je zloupotrebila pravo na odsustvo zbog privremene sprečenosti za rad, a što je utvrđeno izjavama svedoka koji su je zatekli da obavlja poslove ... na lokaciji za ... broj ..., stan broj ..., za vreme odsustva sa rada usled privremene sprečenosti, a što predstavlja povredu radne discipline opisane članom 96. stav 3. tačka 3. Pravilnika o radu, a sve shodno članu 179. stav 3. tačka 3. Zakona o radu, pa je imenovanoj u skladu sa članom 180. Zakona o radu ostavljen rok od 8 dana od prijema upozorenja da se izjasni na navode iz upozorenja. Prema rešenju o otkazu ugovora o radu broj .../... od 11.04.2018. godine utvrđeno je da je tužilji otkazan ugovor o radu od 01.12.2016. godine zbog nepoštovanja radne discipline koja se ogleda u zloupotrebi prava na odsustvo zbog privremene sprečenosti za rad u skladu sa članom 96. stav 3. tačka 3. Pravilnika o radu i člana 35. stav 1. tačka 7. Ugovora o radu, a sve shodno članu 179. stav 3. tačka 3. Zakona o radu. U obrazloženju rešenja navedeno je da je tužilja počev od 08.02.2018. godine na bolovanju u kontinuitetu do 25.03.2018. godine o čemu je dostavila doznake 08.02.2018. godine do 10.03.2018. godine na ime nege bolesnog deteta i od 10.03.2018. godine do 25.03.2018. godine, na ime privremene sprečenosti za rad (dijagnoza ...). Izjavom VV, vlasnika društva, od 23.03.2018. godine dobijeno je obaveštenje da je uočio tužilju kako preuzima stan na adresi ... broj ..., stan broj ..., slika okolinu i zgradu gde se nepokretnost nalazi. Utvrđeno je da poslodavac ne poseduje podatke o tom stanu za koji je radila tužilja. Dijagnoza ... podrazumeva da tužilja ne može da kontroliše emocije, da je napeta i nervozna, izložena stresnim okolnostima, da se budi tokom noći, nema apetita, sve obavlja na silu i sa naporom, da je raspoloženje subdepresivno, polarisano, a kao terapija je prepisano uzimanje tableta. Za vreme trajanja bolovanja tužilji je isplaćivana samo minimalna zarada. U jednom momentu tužilju je pozvao izvesni gospodin kog nije poznavala i rekao da zove po preporuci prijatelja i tokom telefonskog razgovora imala je utisak da vrši pritisak na nju da dođe do stana koji želi da izda. Navela mu je da se nalazi na bolovanju, da ne radi i da jedino kao prijatelj može da dođe da pogleda stan, posebno jer joj je to bilo usput na putu od kuće do psihoterapeuta kod koga je u tom momentu odlazila. Nakon što je ušla u stan primio je čovek koji je nju prethodno zvao i predstavio se kao vlasnik stana. Objasnila mu je da je na bolovanju i da ne radi, a on je zamolio da napravi par fotografija s obzirom na to da treba da putuje i da se neko vreme neće nalaziti u ..., a kako bi napravila skrining stana i kako bi, kada se vrati sa bolovanja i bude eventualno zadužena tom nepokretnošću, obavila posao vezano za izdavanje tog stana. Sugerisala mu je da je na bolovanju i da posao može da preuzme neko od kolega, ali je on uporno insistirao da to bude ona, jer je za nju dobio preporuku. Nije potpisivala nikakvu dokumentaciju, ni posrednički ugovor, što je obaveza njenog posla, kao ni proveru vlasništva nepokretnosti uz očitanu ličnu kartu zakupodavca, već je samo napravila nekoliko fotografija stana. Ta nepokretnost nije bila plasirana na tržištu, što ukazuje da nije bio obavljen prijem te nepokretnosti sa njene strane. Ukupna zarada bez poreza i doprinosa koju bi tužilja primila da nije bilo otkaza ugovora o radu, za utuženi period iznosi 1.228.461,61 dinar neto. Tužilja nakon prestanka radnog odnosa nije zasnovala radni odnos kod drugog poslodavca.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je ocenio da je rešenjem tuženog tužilji otkazan ugovor o radu iz razloga što je 23.03.2018. godine kada je bila privremeno sprečena za rad preuzela stan na ... broj ..., stan broj ..., slikala okolinu i zgradu i da se bavila ..., pri čemu te poslove nije vršila u ime poslodavca. Prema izveštaju od 02.04.2018. godine tužilja je bila na bolovanju počev od 10.03.2018. godine do 31.03.2018. godine sa dijagnozom ... . Prvostepeni sud je ocenio da kako se tužilja nalazila na bolovanju zbog psihičke bolesti, tužilji nije striktno propisana terapija mirovanja i ograničenog kretanja. Takođe okolnost da je tužilja uočena prilikom preuzimanja određenih radnji, za koje postoji sumnja od strane poslodavca da po svojoj sadržini mogu predstavljati obavljanje poslovne delatnosti, sama po sebi ne može predstavljati otkazni razlog, koji je predviđen odredbom člana 179. stav 3. tačka 3. Zakona o radu, već je za to neophodno da se utvrdi da je tužilja bila sposobna za rad ili da su radnje koje je preuzela bile štetne sa stanovišta njenog ozdravljenja, što jedino može učiniti u postupku medicinske kontrole njenog zdravstvenog stanja, što je predviđeno odredbom člana 179. stav 4. Zakona o radu, te da se ne može po automatizmu smatrati da postoji zloupotreba prava na privremenu sprečenost za rad, kada je prethodno odobrena u zakonom predviđenom roku od strane nadležnog zdravstvenog organa. Kako je tužilji, u izreci rešenja kao nepoštovanje radne discipline navedena isključivo zloupotreba prava na privremenu sprečenost za rad, dok je u obrazloženju rešenja stavljeno na teret da je u svoje ime izvršila preuzimanje stana bez znanja i odobrenja agencije, što bi moglo podvesti pod poseban otkazni razlog, a što tužilji u izreci rešenja nije stavljeno na teret, pa stoga postoji nesaglasnost u izreci i obrazloženju rešenja, što ga dodatno čini nezakonitim. Prvostepeni sud je imajući u vidu da je zaposlenoj prestao radni odnos bez pravnog osnova, tužilju vratio na rad i na poslove koje je obavljala pre nego što je dobila otkaz ugovora o radu i doneo odluku kao u stavu drugom, a i odlučio o naknadi štete zbog izgubljene zarade na osnovu ekonomsko-finansijskog veštačenja.

Drugostepeni sud je odbio kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio prvostepenu presudu u delu u kojem je odlučeno o zakonitosti rešenja o otkazu ugovora o radu, u pogledu vraćanja na rad, pogledu naknade štete i uplate poreza i doprinosa, ali je ukinuo presudu i tužbu odbacio u delu da se tužilja vrati na radno mesto na kojem je bila raspoređena pre nego što joj je otkazan ugovor o radu.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo kada su rešenje o otkazu ugovora o radu oglasili nezakonitim i poništili.

Članom 179. stav 3. tačka 3. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 24/05 ... 75/14) propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu i to ako zloupotrebi pravo na odsustvo zbog privremene sprečenosti za rad. Stavom 4. istog člana propisano je da poslodavac može zaposlenog da uputi na odgovarajuću analizu u ovlašćenu zdravstvenu ustanovu koju odredi poslodavac o svom trošku radi utvrđivanja okolnosti iz stava 3. tačka 3. i 4. ovog člana ili da utvrdi postojanje navedenih okolnosti na drugi način u skladu sa opštim aktom.

Pod zloupotrebom bolovanja podrazumeva se obavljanje posla kojim zaposleni sprečava svoje ozdravljenje odnosno pogoršava svoje zdravstveno stanje i time utiče na produženje bolovanja. Neophodan uslov za prestanak radnog odnosa po ovom osnovu jeste da se na osnovu stručnog medicinskog mišljenja utvrdi negativan uticaj radnje koju je tužilja obavila za vreme bolovanja u odnosu na njen proces ozdravljenja. U konkretnom slučaju ta radnja je bila fotografisanje jednog stana i okoline, ali ne i druge aktivnosti vezane za zaključivanje ugovora i plasman stana na tržište. Tužilja je uzimala terapiju, posećivala terapeuta i tuženi nije dokazao da je radnjom fotografisanja jednog stana sprečila ili usporila svoje ozdravljenje.

Stoga su neosnovani navodi revizije da je tužilja obavljala poslovnu delatnost iste sadržine kao na poslovima na kojima je raspoređena kod tuženog poslodavca, jer je obavila samo jednu radnju fotografisanja stana i okoline, a tuženi nije dokazao da je obavljanje te radnje moglo da pogorša njeno zdravstveno stanje i uspori proces ozdravljenja.

Na utvrđeno činjenično stanje, nasuprot navodima revizije pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da tužilja nije zloupotrebila pravo na bolovanje, jer je bila svesna da ne treba da radi pa je obavila samo jednu hitnu aktivnost, jer joj nije ni preporučeno uzdržavanje od svih aktivnosti.Pravilno su nižestepeni sudovi odlučili i o naknadni štete u vidu izgubljene zarade koju je tužilja pretrpela zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu, kao i o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje.

Iz izloženih razloga Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 414. ZPP odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.