Odbačena revizija države u sporu za naknadu štete zbog nezakonitog otkaza

Kratak pregled

Vrhovni sud odbacuje reviziju Republike Srbije kao nedozvoljenu jer vrednost predmeta spora u novčanom potraživanju iz radnog odnosa ne prelazi cenzus od 40.000 evra. Takođe, nije prihvaćen predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj jer nema potrebe za ujednačavanjem prakse.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 385/2025
18.06.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ... kod ...,, čiji je punomoćnik Vladimir Radovanović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1598/24 od 24.09.2024. godine, u sednici održanoj 18.06.2025. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1598/24 od 24.09.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1598/24 od 24.09.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1598/24 od 24.09.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2439/20 od 25.09.2023. godine, kojom je obavezana tužena da tužiocu, na ime naknade štete u visini razlike između isplaćene posebne penzije i plate koju bi tužilac ostvario u periodu od 08.04.2014. godine do februara 2023. godine, isplati određene mesečne iznose, sa zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, sve bliže određeno u stavu prvom izreke prvostepene presude, kao i da mu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 367.762,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011…10/2023, u daljem tekstu: ZPP), jer u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, za ujednačavanjem sudske prakse, niti potreba novog tumačenja prava.

Pravnosnažnom presudom, usvojen je tužbeni zahtev za naknadu štete koju je tužilac pretrpeo, usled nezakonitog i nepravilnog rada organa tužene, u visini razlike između isplaćene posebne penzije i plate koju bi tužilac ostvario da je radio u spornom periodu, jer je poništeno rešenje kojim mu je prestao radni odnos sa pravom na posebnu penziju. Pitanje naknade štete zaposlenom predstavlja činjenično pitanje koje se rešava u svakom konkretnom slučaju, utvrđivanjem činjenica da li zaposleni trpi štetu koja je u uzročno posledičnoj vezi sa nezakonitim i nepravilnim radom tužene. Razlozi na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova nisu u suprotnosti sa tumačenjem prava i pravnim shvatanjem Vrhovnog suda u pogledu primene odredbi članova Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o radu, koje su primenjene u konkretnom slučaju. Pored navedenog, tužena nije dokazala da u konkretnom slučaju postoji različita sudska praksa u identičnoj ili sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, odnosno da se u konkretnom slučaju radi o odluci koja odstupa od sudske prakse.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 404. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese. (član 403. st.1.i 3.)

Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa revizija je dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta 01.10.2020. godine. Vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude je 2.566.371,55 dinara, što po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe iznosi 21.935 evra. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena, pa je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Branka Dražić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.