Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u radnom sporu
Kratak pregled
Vrhovni sud ne dozvoljava posebnu reviziju i odbacuje reviziju tužilje kao nedozvoljenu. Nisu ispunjeni uslovi za posebnu reviziju jer je odluka u skladu sa zaključkom Vrhovnog kasacionog suda. Revizija je nedozvoljena i jer vrednost spora ne prelazi zakonski limit.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3896/2024
25.12.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dragane Mirosavljević i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Biljana P. Jovanović, advokat iz ..., protiv tužene Gimnazije ''Svetozar Marković'' iz Niša, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3412/2023 od 11.09.2024. godine, u sednici održanoj 25.12.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv stava prvog izreke presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3412/2023 od 11.09.2024. godine, u delu kojim je potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P1 1335/2022 od 05.07.2023. godine, u odbijajućem delu.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv stava prvog izreke presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3412/2023 od 11.09.2024. godine, u delu kojim je potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P1 1335/2022 od 05.07.2023. godine, u odbijajućem delu.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 1335/2022 od 05.07.2023. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime razlike između isplaćene i pripadajuće plate uvećane po osnovu minulog rada, za period od 01.11.2018. godine do 20.06.2022. godine, isplati iznos od 2.308,98 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom koja dospeva na način naveden u tom stavu izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da sud tuženu obaveže da joj na ime naknade troškova za ishranu u toku rada za period od 01.11.2018. godine do 20.06.2022. godine, isplati iznose od 137.800,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom, koja dospeva na način naveden u tom stavu izreke. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da sud tuženu obaveže da joj na ime naknade troškova regresa za korišćenje godišnjeg odmora za period od 01.11.2018. godine do 20.06.2022. godine, isplati iznos od 131.992,73 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom koja dospeva na način naveden u tom stavu izreke. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da na utvrđene iznose u stavu prvom izreke ove presude za period od 01.11.2018. godine do 20.06.2022. godine, u ime i za račun tužilje izvrši obračun i uplatu svih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, doprinose za obavezno zdravstveno osiguranje Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje, doprinose za osiguranje za slučaj nezaposlenosti Nacionalnoj službi za zapošljavanje, kao i na poreza na dohodak građana a na ime tužilje, Ministarstvu finansija, Poreskoj upravi koje poreze i doprinose uplatiti zbirno na osnovu popunjene PPP PD prijave na račun objedinjene naplate, dok je deo tužbenog zahteva kojim je tužilja tražila da se tuženi obaveže da na tražene iznose naknade na ime troškova za ishranu u toku rada i na tražene iznose na ime troškova regresa za korišćenje godišnjeg odmora za period od 01.11.2018. godine do 20.06.2022. godine, u ime i za račun tužilje izvrši obračun i uplatu svih vrsta doprinosa, kao i poreza na dohodak građana odbijen kao neosnovan. Stavom petim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Apelacioni sud u Nišu je, presudom Gž1 3412/2023 od 11.09.2024. godine, stavom prvim izreke, potvrdio presudu Osnovnog suda u Nišu P1 1335/2022 od 05.07.2023. godine, u stavovima prvom, drugom, trećem, usvajajućem delu stava četvrtog izreke, po osnovu doprinosa, u odbijajućem delu stava četvrtog izreke i u stavu petom izreke i u tom delu su žalbe tužilje i tužene odbijene, kao neosnovane. Stavom drugim izreke, ukinuta je ista presuda u preostalom usvajajućem delu stava četvrtog izreke, po osnovu poreza i u tom delu tužba odbačena.
Protiv stava prvog izreke pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u delu kojim je potvrđena prvostepena presuda u odbijajućem delu, tužilja je izjavila blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), u vezi odredbe u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'', br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, što znači da nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca. Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužilji na ime neisplaćenih troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora, u utuženom periodu. Pobijana odluka doneta je u skladu sa Zaključkom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 05.07.2022. godine, po kom zaposleni kojima se plate isplaćuju u visini vrednosti minimalne zarade u javnim službama, kao korisnicima budžetskih sredstava, ostvaruju pravo na naknadu troškova ishrane u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora po osnovu rada, primenom koeficijenta za obračun i isplatu plate u kom je sadržan dodatak na ime tih naknada i sastavni je deo koeficijenta za svakog zaposlenog.
Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije tužilje u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Na osnovu odredbe člana 441. Zakona o parničnom postupku, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, što je ovde slučaj, dozvoljenost revizije se ceni na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, kojom je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi naknade štete tužilja je podnela 20.06.2022. godine a vrednost predmeta spora pobijanog dela je 269.792,73 dinara.
Imajući u vidu da je ovo imovinskopravni spor u kom se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje u kom pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužioca nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 2728/2022: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu za topli obrok i regres
- Rev2 4318/2023: Posebna revizija: naknada za ishranu i regres u javnim službama
- Rev2 1334/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije u radnom sporu
- Rev2 4493/2023: Revizija odbačena kao nedozvoljena u radnom sporu za naknadu troškova ishrane i regresa
- Rev2 1364/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za topli obrok i regres
- Rev2 589/2024: Revizija nedozvoljena zbog vrednosti spora u radnom sporu
- Rev2 4171/2023: Vrhovni sud odbacuje reviziju u radnom sporu o naknadi