Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu zbog zlostavljanja na radu

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a zatim je odbacio reviziju tužilje kao nedozvoljenu. Spor za zaštitu od zlostavljanja na radu ne spada u sporove gde je revizija uvek dozvoljena, a vrednost spora je ispod zakonskog limita.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 4022/2022
09.03.2023. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića, Mirjane Andrijašević, Dragane Mirosavljević i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nevena Jeličić, advokat iz ..., protiv tužene „API banka“ a.d. Beograd, čiji je punomoćnik Ana Lazarević, advokat iz ..., radi zaštite od zlostavljanja na radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1420/22 od 08.06.2022. godine, u sednici održanoj 09.03.2023. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1420/22 od 08.06.2022. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1420/22 od 08.06.2022. godine.

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tužene za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda Beogradu Gž1 1420/22 od 08.06.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P1 24/19 od 21.01.2022. godine, kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev da se utvrdi da je tužilja pretrpela zlostavljanje na radu kod tuženog, od strane zakonskog zastupnika predsednice izršnog odbora BB u vreme i na način bliže određen u stavu prvom izreke, odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužilji na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede časti i ugleda isplati iznos od 500.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da objavi presudu u javnom glasilu „Politika“ kao i na internet stranici tuženog, kao i da tužilji naknadi troškove parničnog postupka i obavezana tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 428.750,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Tužena je podnela odgovor na reviziju.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011…18/2020, u daljem tekstu: ZPP), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačenja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav 2).

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. ZPP u ovom slučaju nisu ispunjeni. Ne postoji potreba za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, niti potreba za ujednačenjem sudske prakse i novim tumačenjem prava u pogledu primene čl. 6. i 31. Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu („Službeni glasnik RS“br.36/10), kojim je definisan pojam zlostavljanja i izvršioca zlostavljanja, kao i pravilo o teretu dokazivanja. Pored toga, tužilja nije uz reviziju dostavila pravnosnažne presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj ili bitno sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pri čemu pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5., u vezi sa članom 441. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 29. stav 4. Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu („Službeni glasnik RS“, broj 36/2010), spor zbog zlostavljanja na radu ili u vezi sa radom je radni spor. Stavom 5. istog člana propisana je shodna primena Zakona o parničnom postupku u sporovima za ostvarivanje sudske zaštite zbog zlostavljanja na radu ili u vezi sa radom, ukoliko Zakonom o sprečavanju zlostavljanja na radu nisu predviđena posebna pravila.

Prema članu 441. ZPP, revizija je dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

Prema članu 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Zakonom o sprečavanju zlostavljanja na radu nisu predviđena posebna pravila o dozvoljenosti revizije. Zato se u sporu radi utvrđenja zlostavljanja na radu, koji predstavlja radni spor, shodno primenjuju pravila o dozvoljenosti revizije iz člana 441. ZPP, a u delu koji se odnosi na potraživanje u novcu (naknadu štete) član 403. stav 3. ZPP.

Tužba u ovoj pravnoj stvari sa zahtevom za utvrđenje zlostavljanja na radu i naknade štete u iznosu od 500.000,00 dinara podneta je 04.03.2019. godine. Na dan podnošenja tužbe 1 evro je iznosio 118,0634 dinara, pa vrednost predmeta spora predstavlja dinarsku protivvrednost iznosa 4.235,01 evra.

Kako se u konkretnom slučaju ne radi o sporu iz člana 441. ZPP, a vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Tuženoj ne pripada pravo na naknadu troškova revizijskog postupka, jer troškovi za sastav odgovora na reviziju nisu bili nužni i neophodni u revizijskom postupku. Zato je primenom člana 165. stav 2. ZPP doneta odluka kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća – sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

 

 

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.