Neblagovremenost i nedozvoljenost revizije u sporu za naknadu štete zbog otkaza

Kratak pregled

Revizija je odbačena kao neblagovremena u delu koji se odnosi na poništaj rešenja o otkazu. U delu koji se odnosi na naknadu štete, revizija je nedozvoljena jer pojedinačna novčana potraživanja tužilaca ne prelaze zakonski cenzus od 40.000 evra.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 41/2025
28.01.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ... i VV iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Miljana Zindović, advokat iz ..., protiv tuženog Zavoda za javno zdravlje Priština- Kosovska Mitrovica, čiji je punomoćnik Stefan Ružić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2964/2023 od 07.11.2023. godine i protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 981/2024 od 24.07.2024. godine, u sednici održanoj 28.01.2026. godine, doneo je

                                                           R E Š E Nj E

ODBACUJE SE, kao neblagovremena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2964/2023 od 07.11.2023. godine, stava prvog izreke.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 981/2024 od 24.07.2024. godine, stava prvog izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2964/2023 od 07.11.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Leskovcu P1 671/2018 od 14.07.2022. godine, u stavu prvom izreke, kojim su poništena kao nezakonita rešenja tuženog od 29.12.2015. godine kojima su tužiocima oktkazani ugovori o radu i obavezan tuženi da tužoce vrati na rad na poslove i radne zadatke u skladu sa njihovom stručnom spremom i radnim sposobnostima. Stavom drugim izreke, prvostepena presuda je ukinuta u stavovima drugom, trećem, četvrtom, petom i šestom izrke, kojima je odlučeno o zahtevima tužilaca za isplatu naknade štete zbog nezakonitog otkaza, zahtevima za uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje i o troškovima parničnog postupka i u tom delu predmet vraćen prvostpenom sudu na ponovno suđenje.  

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 981/2024 od 24.07.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Leskovcu P1 1090/2023 od 14.12.2023. godine u stavovima prvom i drugom izreke, kojima je obavezan tuženi da tužiocima na ime naknade štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu, za period od januara 2016. godine zaključno sa oktobrom 2023. godine, isplati po 801.444,00 dinara, odnosno određene pojedinačne mesečne iznose, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, kao i da u korist tužilaca nadležnim fondovima uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, za zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti za perido od januara 2016. godine zaključno sa 01.11.2023. godine po stopama koje važe na dan uplate. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka, sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude, tako što je obavezan tuženi da tužiocima na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 517.848,00 dinara, a zahtev tužilaca za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenih do traženih 1.045.692,00 je odbijen kao neosnovan.   

Protiv navedenih presuda donetih u drugom stepenu, tuženi je izjavio reviziju, iz svih zakonskih razloga, pobijajući ih u delu kojima su odbijene kao neosnovane žalbe tuženog i potvrđene prvostepene presude o glavnom zahtevu, u smislu člana 403. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni sud je ispitao blagovremenost revizije izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2964/2023 od 07.11.2023. godine, u smislu člana 403. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011…10/2023, u daljem tekstu: ZPP) i utvrdio da je revizija neblagovremena.

Prema stanju u spisima, punomoćnik tuženog je primerak drugostepene presude od 07.11.2023. godine primio 24.11.2023. godine, a reviziju je izjavio 23.08.2024. godine, nakon isteka roka od 30 dana od dana dostavljanja drugostepene presude punomoćniku tužene, u smislu odredbe člana 403. stav 1. ZPP, zbog čega je primenom člana 413. ZPP Vrhovni sud odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije tuženog izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 981/2024 od 24.07.2024. godine, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi sa članom 441. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese.

Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim u slučaju kada se  tužba odnosi na novčano potraživanje u kom slučaju se za dozvoljenost revizije primenjuju isti uslovi kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje (član 403. stav 3. ZPP). Tom odredbom zakona propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta 29.02.2016. godine. Tužioci se u sporu nalaze u položaju formalnih suparničara iz člana 205. ZPP, zbog čega se vrednost predmeta spora, merodavna za ocenu dozvoljenosti revizije, određuje prema vrednosti glavnog zahteva svakog tužioca zasebno. Vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude po tužbi tužilaca je po 801.444,00 dinara.

Imajući u vidu da se tužbeni zahtev o kom je odlučeno drugostepenom presudom od 24.07.2024. godine ne odnosi na zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, odnosno da se ne radi o parnici iz radnog spora u smislu člana 441. Zakona o parničnom postupku kod koje je revizija uvek dozvoljena, a da pobijana vrednost predmeta spora u odnosu na svakog od tužilaca ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena, pa je primenom člana 413. ZPP odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća- sudija

                  Branka Dražić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

 

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.