Odbacivanje revizije u radnom sporu zbog niske vrednosti predmeta spora

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbacio je reviziju tuženog kao nedozvoljenu. Iako se radi o radnom sporu, tužbeni zahtev se odnosi na novčano potraživanje, pa se primenjuje imovinski cenzus. Vrednost spora nije prelazila limit od 40.000 evra, što reviziju čini nedozvoljenom.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 423/2021
18.03.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ..., VV iz ..., GG iz ... i DD iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Maja Miljević advokat iz ..., protiv tuženog JKP za prevoz putnika „Autotransport – Pančevo“, koga zastupa Saša Levnajić advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2124/20 od 18.11.2020. godine, u sednici veća od 18.03.2021. godine, doneo je

R E Š E Nj E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2124/20 od 18.11.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pančevu P1 255/19 od 12.06.2020. godine, stavom prvim izreke, usvojeni su tužbeni zahtevi tužilaca i obavezan je tuženi da tužiocu AA na ime razlike zarade za ostvarene, a neplaćene efektivne časove rada dužeg od radnog vremena, na ime razlike između pripadajuće i isplaćene naknade troškova za ishranu u toku rada i troškova regresa za korišćenje godišnjeg odmora, a tužiocima BB, VV, GG i DD na ime razlike zarade za ostvarene, a neplaćene efektivne časove rada dužeg od radnog vremena, na ime razlike između pripadajuće i isplaćene naknade troškova za ishranu u toku rada, troškove regresa za korišćenje godišnjeg odmora i na ime razlike zarade za rad nedeljom, za period naveden u ovom stavu izreke za svakog tužioca isplati pojedinačne iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana dospelosti svakog iznosa do konačne isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da za svakog tužioca, po isplati svakog pripadajućeg iznosa na ime razlike u zaradi, nadležnim fondovima uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 295.926,55 dinara uvećane za iznos zakonske zatezne kamate od dana izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2124/20 od 18.11.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Pančevu P1 255/19 od 12.06.2020. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa članom 441. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011, 49/2013-US, 74/2013- US, 55/2014, 87/2018, 18/2020, u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tuženog nije dozvoljena.

Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5) ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese (član 403. st.1. i 3.), osim iz člana 404. ovog zakona.

Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa revizija je dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

U ovoj parnici tužioci su tražili isplatu na ime razlike zarade za ostvarene, a neplaćene efektivne časove rada duže od radnog vremena, na ime razlike između pripadajuće i isplaćene naknade troškova za ishranu u toku rada, troškove regresa za korišćenje godišnjeg odmora i na ime razlike zarade za rad nedeljom pri čemu je kao vrednost spora za tužioca AA označen iznos od 141.275,22 dinara, za tužioca BB iznos od 160.182,88 dinara, za tužioca VV iznos od 168.716,47 dinara i za tužioca GG iznos od 147.744,77 dinara.

U konkretnom slučaju se ne radi o parnici iz radnog spora, u smislu člana 441. Zakona o parničnom postupku (kada je revizija uvek dozvoljena), jer predmet tražene pravne zaštite nije zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, niti je revizija podneta na osnovu člana 404. istog zakona, pa kako vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnaže presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud ocenio da revizija tuženog nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Predsednik veća-sudija

Branislav Bosiljković,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.