Presuda o preobražaju radnog odnosa sa određenog na neodređeno vreme
Kratak pregled
Vrhovni sud odbio je reviziju tuženog i potvrdio presude kojima je utvrđeno da je radni odnos na određeno vreme prerastao u radni odnos na neodređeno vreme, jer je zaposleni radio u kontinuitetu duže od 24 meseca, bez obzira na privremeno zaključen ugovor o privremenim i povremenim poslovima.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4429/2023
03.09.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., kao ovlašćenog predstavnika Udruženih sindikata Srbije „Sloga“ Grad Užice, koga zastupa Vladimir Radovanović, advokat iz ..., protiv tuženog Akcionarskog društva „Prvi partizan“ Užice, koga zastupa Vasilije Popović, advokat iz ..., radi utvrđenja preobražaja radnog odnosa, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 364/23 od 04.08.2023. godine, u sednici održanoj 03.09.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 364/23 od 04.08.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Užicu P1 151/22 od 09.11.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca kao ovlašćenog predstavnika Udruženja sindikata Srbije „Sloga“ Grad Užice i utvrđeno da je radni odnos na određeno vreme koji je BB iz ... zasnovao sa tuženim Akcionarskim društvom „Prvi partizan“ Užice ugovorom o radu broj ... od 31.12.2018. godine, sa svim naknadno zaključenim ugovorima prerastao u radni odnos na neodređeno vreme. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova postupka plati 34.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 364/23 od 04.08.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Užicu P1 151/22 od 09.11.2022. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za dosuđenje troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23) i utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je učinjena bitna povreda iz člana 407. stav 1. tačka 4. ZPP jer je drugostepeni sud odlučio u okviru svoje nadležnosti propisane zakonom.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je kod tuženog zasnovao radni odnos na određeno vreme zaključenjem ugovora o radu 31.12.2018. godine na radnom mestu ... poslovi druge grupe ... . Stupio je na rad 01.01.2019. godine a ugovor je zaključen sa rokom trajanja do 31.03.2019. godine. Nakon toga, tužilac je zaključio više ugovora o radu sa tuženim na određeno vreme i to na istim poslovima i to: ugovor o radu od 01.04.2019. godine, 01.10.2019. godine, 01.11.2019. godine, 01.12.2019. godine, 01.01.2020. godine, 01.04.2020. godine i 01.07.2020. godine. Nakon navedenih ugovora stranke su zaključile ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova 01.08.2020. godine i nakon tog ugovora još četiri ugovora o radu na određeno vreme i to: 01.11.2020. godine, 01.05.2021. godine, 01.11.2021. godine i 01.05.2022. godine po kom ugovoru je tužilac radio kod tuženog do 31.10.2022. godine. Po navedenim ugovorima tužilac je radio istu vrstu posla na radnom mestu ... poslovi iz druge grupe ... kao i na radnom mestu ... poslovi – ... i to zbog povećanog obima posla a sa punim radnim vremenom i istim koeficijentom. Rad je obavljao u kontinuitetu bez prekida počev od prvog zaključenja ugovora.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da je tužbeni zahtev tužioca osnovan. Ovo iz razloga što se prema članu 37. stav 1. Zakona o radu ugovor može zaključiti na određeno vreme za zasnivanje radnog odnosa čije je trajanje napred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokovi ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, za vreme trajanja tih potreba. Prema stavu 2. naznačenog člana poslodavac može zaključiti jedan ili više ugovora iz stava 1. ovog člana i radni odnos sa zaposlenim zasnivati za period koji sa prekidima ili bez prekida ne može biti duži od 24 meseca. Prema stavu 3. prekid kraći od 30 dana ne smatra se prekidom perioda iz stava 2. ovog člana. Stavom 6. navedenog člana utvrđeno je da ako je ugovor o radu na određeno vreme zaključen suprotno odredbama ovog zakona ili ako zaposleni ostane da radi kod poslodavca najmanje pet radnih dana po isteku vremena za koji je ugovor zaključen smatra se da je radni odnos zasnovan na neodređeno vreme. Izvedeni dokazi ukazuju na činjenicu da je tužilac neprekidno kod tuženog radio više od 24 meseca što znači da su se stekli uslovi da i nakon proteka tog roka više od pet dana, može se smatrati da je tužilac zasnovao radni odnos na neodređeno vreme, tj. da je došlo do preobražaja radnog odnosa sa određenog radnog vremena na neodređeno vreme. Činjenica je da je tužilac sa tuženim zaključio 01.08.2020. godine ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova. Međutim, prema članu 197. stav 1. Zakona o radu proizlazi da poslodavac može zaključiti ugovor o obavljanju privremeni i povremenih poslova u situaciji kada su ti poslovi po svojoj prirodi privremeni odnosno povremeni, dakle, takvi da se obavljaju kratkotrajno (u kontinuitetu ili s vremena na vreme) i to tako da ne traju duže od 120 radnih dana u kalendarskoj godini. Tužilac je sve vreme obavljao iste poslove iz čega proizlazi da je poslodavac ovde tuženi zloupotrebljavao Zakon o radu, pa je rad tužioca vezano za privremene i povremene poslove tako naslovio iako se radilo o radu na neodređeno vreme. Znači radi se o kontinuiranim poslovima koji nemaju sezonski karakter i ne predstavljaju rad na određenom projektu. Pri tome, nižestepeni sudovi su zaključili da je tužilac član reprezentativnog sindikata a ovlašćen predstavnik sindikata ima svojstvo tužioca i stranke u postupku u smislu člana 195. stav 1. Zakona o radu i postupa u svoje ime i za račun zaposlenog koji nije stranka u postupku, što je ovde slučaj ali iz donete odluke, ukoliko je pozitivna, zaposleni izvlači određena prava.
Po oceni Vrhovnog suda, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo.
Odredbom člana 37. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, broj 24/05, ... 75/14), propisano je da ugovor o radu može da se zaključi na određeno vreme, za zasnivanje radnog odnosa čije je trajanje unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, za vreme trajanja tih potreba (stav 1), poslodavac može zaključiti jedan ili više ugovora o radu iz stava 1. ovog člana na osnovu kojih se radni odnos sa istim zaposlenim zasniva za period koji sa prekidima ili bez prekida ne može biti duži od 24 meseca (stav 2), ako je ugovor o radu na određeno vreme zaključen suprotno odredbama ovog zakona ili ako zaposleni ostane da radi kod poslodavca najmanje pet radnih dana po isteku vremena za koje je ugovor zaključen, smatra se da je radni odnos zasnovan na neodređeno vreme (stav 6).
Saglasno navedenom, za primenu citiranih zakonskih odredaba potrebno je imati u vidu da se više zaključenih ugovora o radu na određeno vreme (sukcesivni ugovori) imaju smatrati jednim ugovorom. Ako zaposleni radi na poslovima (čije je trajanje unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, za vreme trajanja tih potreba u smislu citirane odredbe člana 37. stav 1. Zakona o radu), ukupno trajanje rada po više ugovora ne može biti duže od 24 meseca. Za preobražaj radnog odnosa je dovoljno da zaposleni radi još pet radnih dana po isteku 2 godine (24 meseca) kao u konkretnom slučaju.
U konkretnom slučaju tužilac je u periodu od 22.10.2015. godine do 31.12.2017. godine zaključivao više ugovora o radu na određeno vreme i aneksa ugovora o radu, a u pitanju je period od preko dve godine neprekidnog rada, plus 5 radnih dana u kome je tužilac obavljao ... poslove – ... pa i u vreme kada je zaključio ugovor o povremenim i privremenim poslovima. Imajući u vidu navedeno, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je, u smislu odredbe člana 37. stav 1. i 6. Zakona o radu, došlo do preobražaja radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme, zbog čega je usvojen tužbeni zahtev (kako je to opredeljeno tužbenim zahtevom). Stoga su neosnovani revizijski navodi tuženog kojima se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.
Revizijski navodi da je tužilac zasnovao radni odnos na određeno vreme te da sudovi pogrešno zaključuju da nije bilo prekida u smislu odredbe člana 37. stav. 3. tačka 3. Zakona o radu su neprihvatljivi.
Nižestepeni sudovi su pravilno utvrdili da je tužiocu radni odnos prerastao u radni odnos na neodređeno vreme počev od 31.12.2017. godine (u skladu sa tužbenim zahtevom).
Kako se ostalim navodima revizije osporava ocena izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje, zbog čega se revizija ne može izjaviti prema članu 407. stav 2. ZPP, to je primenom člana 414. ZPP, Vrhovni sud odlučio kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Gordana Komnenić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković