Revizija odbačena kao nedozvoljena u radnom sporu za naknadu troškova ishrane i regresa
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a potom ju je odbacio kao nedozvoljenu. Pravno pitanje je rešeno praksom suda, a vrednost spora ne prelazi cenzus od 40.000 evra potreban za reviziju u novčanim potraživanjima iz radnog spora.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4493/2023
03.10.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Zorana Hadžića, Marije Terzić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Biljana Jovanović, advokat iz ..., protiv tužene Specijalne škole sa domom učenika Bubanj iz Niša, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3063/2023 od 17.08.2023. godine, u sednici održanoj 03.10.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3063/2023 od 17.08.2023. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3063/2023 od 17.08.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 5008/21 od 15.05.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezana tužena da tužilji isplati na ime razlike od isplaćene do pripadajuće plate, uvećane po osnovu minulog rada, za period od 01.11.2018. godine do 29.12.2021. godine iznos od 5.771,55 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno opredeljene novčane iznose od dospelosti svakog iznosa do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime neipslaćene naknade troškova za ishranu u toku rada za period od 01.11.2018. godine do 29.12.2021. godine isplati iznos od 135.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno opredeljene novčane iznose od dospelosti svakog iznosa do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je, kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tržila da se obaveže tužena da joj na ime neisplaćene naknade troškova za korišćenje godišnjeg odmora (regres) za period od 01.11.2018. godine do 29.12.2021. godine isplati iznos od 114.286,09 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno opredeljene novčane iznose, od dospelosti svakog iznosa do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da na utvrđene iznose u stavu prvom izreke za perio od 01.11.2018. godine do 29.12.2021. godine u ime i za račun tužilje izvrši obračun i uplatu svih vrsta doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, doprinose za obavezno zdravstveno osiguranje Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje, doprinose za osiguranje za slučaj nezaposlenosti Nacionalnoj službi za zapošljavanje i na ime poreza na dohodak građana, a na ime tužilje, Ministarstvu finansija, Poreskoj upravi, koje poreze i doprinose će uplatiti zbirno na osnovu popunjene PPP PD prijave na račun objedinjene naplate, dok je deo tužbenog zahteva tužilje kojim je tužilja tražila da se tužena obaveže da na tražene iznose naknade na ime troškova za ishranu u toku rada i na tražene iznose na ime troškova za korišćenje godišnjeg odmora iz stava drugog i trećeg izreke za period od 01.11.2018. godine od 29.12.2021. godine u ime i za račun tužilje izvrši obračun i uplatu svih vrsta doprinosa, kao i poreza na dohodak građana odbijen, kao neosnovan. Stavom petim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3063/2023 od 17.08.2023. godine, odbijena je, kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda u stavu drugom, trećem, odbijajućem delu stava četvrtog i odluka o troškovima postupka sadržana u stavu petom izreke.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti i osnovanosti revizije tužilje na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je utvrdio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao o izuzetno dozvoljenoj, s obzirom na to da ne postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, niti je potrebno novo tumačenje prava, imajući u vidu vrstu spora, sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoju odluku.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužilji na ime neisplaćenih troškova za ishranu u toku rada i regrsa za korišćenje godišnjeg odmora u spornom periodu. Pobijana odluka doneta je skladu sa Zaključkom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 05.07.2022. godine, po kom zaposleni kojima se plata isplaćuje u visini vrednosti minimalne zarade u javnim službama, kao korisnicima budžetskih sredstava, ostvaruju pravo na naknadu troškova ishrane u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora po osnovu rada, primenom koeficijenta za obračun i isplatu plate u kome je sadržan dodatak na ime tih naknada i sastavni je deo koeficijenta za svakog zaposlenog.
S ozbirom na napred navedeno, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke, doneo primenom člana 404. stav 2. ZPP.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.
Tužbu radi naknade štete tužilja je podnela 29.12.2021. godine, a vrednost predmeta spora je 249.886,00 dinara.
Članom 441. ZPP, propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, što je ovde slučaj, dozvoljenost revizije se ceni na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, kojom je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
U ovom sporu iz radnog odnosa koji se ne odnosi na zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa iz člana 441. ZPP, u kome je revizija uvek dozvoljena, već na potraživanje u novcu u kome vrednost predmeta spora od 249.886,00 dinara ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to sledi da je revizija nedozvoljena.
Sa napred navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 2728/2022: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu za topli obrok i regres
- Rev2 589/2024: Revizija nedozvoljena zbog vrednosti spora u radnom sporu
- Rev2 3896/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u radnom sporu
- Rev2 1334/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije u radnom sporu
- Rev2 4358/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u radnom sporu
- Rev2 4318/2023: Posebna revizija: naknada za ishranu i regres u javnim službama
- Rev2 1364/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za topli obrok i regres