Poništaj otkaza ugovora o radu zbog neosnovanih otkaznih razloga
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud je odbio reviziju poslodavca, potvrdivši da su postupci zaposlene, koji su se sastojali u kratkotrajnoj obustavi rada iz solidarnosti, nemali karakter povrede radne obaveze koja bi opravdala otkaz ugovora o radu.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 468/2017
14.11.2019. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Duško Vilotijević advokat iz ..., protiv tuženog „BB“ DOO iz ..., čiji je punomoćnik Mirko Damnjanović advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2399/16 od 01.09.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 14.11.2019. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2399/16 od 01.09.2016. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P1 1143/13 od 10.03.2016. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje AA iz ... i poništeno kao nezakonito rešenje tuženog broj .../... od 25.04.2013. godine, a tuženi obavezan da tužilju vrati na rad. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da naknadi tužilji troškove parničnog postupka u iznosu od 270.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana prijema prepisa presude, a ukoliko u ostavljenom roku za dobrovoljeno ispunjenje ne isplati tužilji troškove postupka, tužilji pripada i zakonska zatezna kamata na navedeni iznos počev od dana izvršnosti odluke pa do konačne isplate.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2399/16 od 01.09.2016. godine odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kragujevcu P1 1143/13 od 10.03.2016. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku (ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nisu osnovani navodi revizije o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz član 374. stav 1. u vezi člana 228-231 ZPP, učinjenih u postupku pred drugostepenim sudom.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, označenim rešenjem tuženog od 25.04.2013. godine otkazan je tužiljin ugovor o radu zbog skrivljene povrede radne obaveze i nepoštovanja radne discipline. Razlog za otkaz ugovora o radu je učešće u obustavi rada 04.04.2013. godine, u periodu od 10 časova, tako što tužilja nije obavljala poslove na svom radnom mestu i što je podstrekavala ostale zaposlene da obustave rad na način koji nije u saglasnosti sa Zakonom o štrajku. Navedenog dana tužilja je radila u prvoj smeni i sa grupom zaposlenih koristila je pauzu od 09.30 do 10.00 sati. Tokom pauze obratila se zaposlenima koji nisu radili na njenoj liniji sa pitanjem da li će se solidarisati sa ostalim zaposlenima koji su isključili svoje mašine u trajanju od pet minuta - od 10.00 do 10.05 sati, u nameri da skrenu pažnju na rad u otežanim uslovima. U 10.05 sati hitno je zakazan zbor na kojem je tužilja ukazala na previsoko određenu normu koju zaposleni ne mogu da ispune i na uznemirenost među zaposlenima kojima se preti otkazom. Sastanak sa rukovodstvom tuženog trajao je 20-30 minuta i nakon toga su zaposleni vratili se na svoja radna mesta i nastavili sa radom.
Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su u ovom sporu pravilno primenili materijlano pravo.
Odredbom člana 179. stav 1. tačke 2. i 3. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 24/05 ... 32/12) propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na radnu sposobnost zaposlenog, njegovo ponašanje i potrebe poslodavca, i to ako zaposleni svojom krivicom učini povredu radne obaveze utvrđene opštim aktom ili ugovorom o radu, i ako zaposleni ne poštuje radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca.
U konkretnom slučaju, postupci tužilje nisu razlozi zbog kojih bi joj mogao biti otkazan ugovor o radu u skladu sa navedenom odredbom. Tužilja po povratku sa pauze nije podstrekavala ostale zaposlene da obustave rad, a mašinu nije uključila iz razloga solidarnosti sa ostalim zaposlenim koji su postupili na isti način kako bi rukovodstvu tuženog ukazali na otežane uslove rada. Takvo postupanje zaposlenih, pa i tužilje, u vrlo kratkom vremenskom trajanju (pet minuta) nema karakter učešća u nezakonito organizovanom štrajku, zbog čega tužilja ne bi mogla nastaviti rad kod tuženog. Ovo tim pre što se tužilja (i ostali zaposleni) nakon sastanka sa rukovodstvom tuženog vratila na rad i nastavila sa radom.
Iz navedenih razloga, nisu osnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava, pa je zato na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Branislava Apostolović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić