Nedozvoljenost posebne revizije u radnom sporu za isplatu razlike u plati

Kratak pregled

Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca i odbacio je reviziju kao nedozvoljenu. Sud je utvrdio da ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse, a kako se radi o novčanom potraživanju, vrednost predmeta spora je ispod zakonskog cenzusa.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4773/2022
18.10.2023. godina
Beograd

Vrhovni u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Mirjane Andrijašević i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz sela ..., čiji je punomoćnik Stefan Đorđević, advokat iz ..., protiv tužene Republika Srbija, Ministarstvo pravde, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija, Beograd, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2412/22 od 05.08.2022. godine, u sednici veća održanoj 18.10.2023. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2412/22 od 05.08.2022. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2412/22 od 05.08.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2864/19 od 14.12.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da sud obaveže tuženu da tužiocu, na ime razlike od isplaćene do pripadajuće plate, za period od avgusta 2016. godine do avgusta 2019. godine, isplati pojedinačno opredeljene iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate, sve bliže određeno kao u sadržaju tog stava. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da sud obaveže tuženu da doprinose za obavezno socijalno osiguranje (doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, doprinose za zdravstveno osiguranje i doprinose za slučaj nezaposlenosti) za tužioca uplati kod PIO Fonda, Filijala u Beogradu, za period od 23.08.2016. godine do 31.08.2019. godine. Stavom trećim izreke, odbijen je,kao neosnovan, predlog tužioca za oslobađanje od plaćanja sudskih taksi. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 60.750,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2412/22 od 05.08.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2864/19 od 14.12.2021. godine. Stavom drugim izreke, odbijen, kao neosnovan, zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio posebnu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20) u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“ br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca.

Predmet tražene pravne zaštite je isplata razlike plate za period od avgusta 2016. godine do avgusta 2019.godine, a pobijanom odlukom je potvrđena prvostepena presuda kojom je zahtev tužioca odbijen. O ovom pravu tužioca i visini tražene razlike, nižestepeni sudovi su odlučili u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda, u predmetima sa pravnim i činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, sa kojih razloga u ovom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Saglasno izloženom, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke na osnovu člana 404. stav 2. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 441. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U svim drugim slučajevima, dozvoljenost revizije ceni se primenom odredbe člana 403. stav 3. istog zakona, kojom je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi naknade štete tužilac je podneo 23.08.2019. godine, a vrednost predmeta spora je 993.932,33 dinara.

Imajući u vidu da je ovo imovinskopravni spor u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužioca nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.