Zabrana prebijanja duga zaposlenog sa stimulativnom otpremninom

Kratak pregled

Vrhovni sud je odbacio reviziju u sporu protiv EPS-a radi naknade štete zbog umanjene otpremnine. Sud je potvrdio stav da se poslodavac ne može jednostrano naplatiti iz stimulativne naknade zaposlenog koju štiti Ustav.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 668/2024
06.03.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Željka Škorića, predsednika veća, Mirjane Andrijašević, Tatjane Đurica, Vesne Subić i Dragane Marinković, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca-protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Marinković, advokat iz ..., protiv tuženog-protivtužioca JP „Elektroprivreda Srbije“ Beograd, čiji je punomoćnk Sabahudin Tahirović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene-protivtužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1347/23 od 27.03.2023. godine, u sednici veća održanoj 06.03.2026. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE posebna revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1347/23 od 27.03.2023. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1347/23 od 27.03.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3938/19 od 25.01.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca-protivtuženog i obavezan tuženi-protivtužilac da mu na ime naknade štete po osnovu manje isplaćene otpremnine – stimulativne naknade isplati iznos od 50.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 12.01.2017. godine do končane isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog-protivtužioca da se obaveže tužilac- protivtuženi da mu na ime duga isplati iznos od 50.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 30.12.2016. godine do končane isplate, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi-protivtužilac da tužiocu-protivtuženom naknadi troškove parnčnog postupka u iznosu od 85.200,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1347/23 od 27.03.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog-protivtužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3938/19 od 25.01.2022. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi-protivtužilac je blagovremeno izjavio posebnu reviziju u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20,10/23 – drugi zakon) – u daljem tekstu: ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). U stavu 2. istog člana, propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Pravnosnažnom presudom usvojen je tužbeni zahtev tužioca-protivtuženog i obavezan tuženi-protivtužilac da mu na ime naknade štete po osnovu manje isplaćene otpremnine – stimulativne naknade, isplati 50.000,00 dinara sa kamatom, a kod utvrđenog da je tužiocu-protivtuženom radni odnos kod tuženog-protivtužioca prestao sa 30.12.2016. godine na osnovu sporazuma o prestanku radnog odnosa od 15.12.2016. godine, kojim sporazumom se tuženi-protivtužilac obavezao da tužiocu- protivtuženom isplati stimulativnu naknadu u neto iznosu od 3.122.793,00 dinara, koji iznos je tuženi prilikom isplate umanjio za 50.000,00 dinara, na ime neotplaćenog zajma. Ovo, jer prema stanovištu drugostepenog suda, stimulativna naknada ima karakter potraživanja kojeg se u smislu člana 60. stav 4. Ustava Republike Srbije niko ne može odreći. Pobijanom presudom odlučeno je o tužbenom zahtevu tužioca-protivtuženog uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatnjem izraženim u odlukama Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o zahtevima tužilaca sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Stoga, u ovom slučaju ne postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse i novo tumačenja prava, sa kojih razloga nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj, i sa kojih razloga je odlučeno kao u stavu prvom izreke, primenom člana 404. stav 2. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5) ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5) ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese (član 403. st. 1. i 3.), osim iz člana 404. ovog zakona.

Prema članu 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovom sporu podneta je 16.12.2019. godine, a pobijani deo pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa revizija tužioca- protivtuženog nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Željko Škorić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.