Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj i odbacio je redovnu reviziju kao nedozvoljenu. Nisu ispunjeni uslovi za posebnu reviziju, a vrednost spora nije prelazila cenzus za dozvoljenost redovne revizije u sporovima iz radnog odnosa.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 72/2022
19.01.2023. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Vesne Stanković, Branislava Bosiljkovića i Branke Dražić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Gavra Dimitrijević, advokat iz ..., protiv tuženog JKP „Novosadska toplana“ Novi Sad, čiji je punomoćnik Katarina Stanojević, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2859/21 od 10.11.2021. godine, u sednici održanoj 19.01.2023. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2859/21 od 10.11.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao neodozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2859/21 od 10.11.2021. godine.
ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1894/20 od 22.06.2021. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime manje isplaćene osnovne zarade za period od avgusta 2017. godine zaključno sa avgustom 2020. godine, isplati taksativno navedene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom bliže navedene u tom stavu izreke. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene mesečne iznose od 05og do 06og u mesecu. Stavom četvrtim izreke, preko dosuđenih iznosa do traženih iznosa na ime manje isplaćene osnovne zarade tužbeni zahtev tužioca je odbijen i to za iznose bliže navedene u tom stavu izreke. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 30.300,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom šestim izreke, odbijen je zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na troškove postupka od presuđenja do izvršnosti.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2859/21 od 10.11.2021. godine, odbijene su žalbe parničnih stranaka, potvrđena prvostepena presuda i odbijen zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio blagovremenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, na osnovu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse.
Tuženi je dostavio odgovor na reviziju tužioca.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11, 55/14, 87/18, 18/20), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, jer nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse i novo tumačenje prava. Pobijana presuda je u skladu sa pravnim stavom izraženim u odlukama Vrhovnog kasacionog suda o imperativnoj primeni Zakona o privremenom uređivanju osnovica za obračun i isplatu plata, odnosno zarade i drugih stalnih primanja kod korisnika javnih sredstava („Službeni glasnik RS“, br. 116/14, u primeni od 01.11.2014. godine) i o tome da se minimalna cena rada, propisana zakonom, ne može koristiti kao osnovica na koju će se primeniti koeficijent iz ugovora o radu u situaciji kada je zarada koja je tužiocu obračunavana i isplaćivana u spornom periodu bila viša od tadašnje minimalne zarade, imajući u vidu da je predmet tražene pravne zaštite naknada štete zbog obračuna zarade tužiocu u periodu važenja gore navedenog Zakona.
Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije protiv preostalog dela drugostepene presude, na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Tužbu radi naknade štete tužilac je sudu podneo dana 14.09.2020. godine, a vrednost predmeta spora je 451.552,55 dinara.
Odredbom člana 441. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.
U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa, što je ovde slučaj, revizija je dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi merodavnu vrednost za dozvoljenost revizije, to revizija tužioca nije dozvoljena, na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.
Kako sastav odgovora na reviziju nije trošak koji je neophodan za vođenje parničnog postupka, to je odbijen zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka, o čemu je odlučeno kao u stavu trećem izreke, primenom člana 165. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća - sudija
Marina Milanović s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev2 3445/2021: Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti za naknadu štete
- Rev2 2621/2022: Odbacivanje revizije zbog nedozvoljenosti u imovinskopravnom sporu male vrednosti
- Rev2 430/2022: Odbacivanje posebne revizije tužioca zbog neispunjenosti zakonskih uslova
- Rev2 1271/2022: Nedozvoljenost revizije u radnom sporu za novčano potraživanje ispod cenzusa
- Rev2 323/2022: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u radnom sporu
- Rev2 54/2022: Nedozvoljenost posebne revizije u radnom sporu za naknadu štete zbog manje isplaćene zarade
- Rev2 4999/2022: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije