Rešenje Vrhovnog suda o delimičnom odbacivanju i odbijanju revizije
Kratak pregled
Vrhovni sud delimično odbacuje reviziju tuženog kao nedozvoljenu u delu koji se odnosi na novčano potraživanje, jer vrednost spora ne prelazi propisani cenzus. U delu koji se odnosi na odbacivanje žalbe tuženog kao nedozvoljene, revizija se odbija.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 740/2024
04.06.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz sela ... , koju zastupa punomoćnik Goran Stošić, advokat iz ... , protiv tuženog Privrednog društva „Nameštaj Mladenović“ DOO Vranje, koga zastupa punomoćnik Nikola Ilić, advokat iz ... , radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2576/2023 od 21.12.2023. godine, u sednici održanoj 04.06.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2576/2023 od 21.12.2023. godine u delu kojim je odbijana žalba tuženog kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu stava drugog izreke, u stavu petom i sedmom izreke.
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2576/2023 od 21.12.2023. godine u delu kojim je odbačena žalba tuženog kao nedozvoljena.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju P1 189/19 od 12.04.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev u delu kojim je tužilja tražila da se utvrdi da je bila u radnom odnosu kod tuženog u periodu od 23.12.2015. godine do 30.06.2016. godine na poslovima i radnim zadacima ... u pogonu za proizvodnju nameštaja na liniji izrade ... . Stavom drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužilji isplati na ime novčanog potraživanja po osnovu rada i to: za mart 2016. godine iznos od 22.264,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.05.2016. godine do isplate, za april 2016. godine iznos od 20.328,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.06.2016. godine do isplate, za maj 2016. godine iznos od 21.296,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od od 01.07.2016. godine do isplate i za jun 2016. godine iznos od 21.296,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od od 01.08.2016. godine do isplate, dok je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev u delu za isplatu novčanog potraživanja po osnovu rada za februar 2016. godine u iznosu od 7.004,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.04.2016. godine do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev u delu kojim je tužilja tražila da se obaveže tuženi da joj naknadi štetu za neisplaćeni topli obrok za period od 23.12.2015. godine do 30.06.2016. godine i to: za mart 2016. godine iznos od 750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.05.2016. godine do isplate, za april 2016. godine iznos od 750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.06.2016. godine do isplate, za maj 2016. godine iznos od 750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.07.2016. godine do isplate i za jun 2016. godine iznos od 750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.08.2016. godine do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev u delu kojim je tužilja tražila da se obaveže tuženi da joj naknadi štetu za regres za period od 23.12.2015. godine do 30.06.2016. godine i to: za mart 2016. godine iznos od 750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.05.2016. godine do isplate, za april 2016. godine iznos od 750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.06.2016. godine do isplate, za maj 2016. godine iznos od 750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.07.2016. godine do isplate i za jun 2016. godine iznos od 750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.08.2016. godine do isplate. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove prevoza i to: za mart 2016. godine iznos od 7.480,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.05.2016. godine do isplate, za april 2016. godine iznos od 7.480,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.06.2016. godine do isplate, za maj 2016. godine iznos od 7.480,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.07.2016. godine do isplate i za jun 2016. godine iznos od 7.480,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.08.2016. godine do isplate. Stavom šestim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev u delu kojim je tužilja tražila da se obaveže tuženi da u korist tužilje uplati doprinose Fondu PIO za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 23.12.2015. godine do 30.06.2016. godine, po stopi na dan uplate. Stavom sedmim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 193.724,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2576/2023 od 21.12.2023. godine, potvrđena je prvostepena presuda u usvajajućem delu stava drugog izreke, u stavu petom i sedmom izreke i žalba tuženog u tom delu odbijena kao neosnovana, dok je u preostalom delu žalba tuženog odbačena kao nedozovljena.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na član 403. Zakona o parničnom postupku.
Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11...10/23), Vrhovni sud je našao da je revizija delimično nedozvoljena, a delimično neosnovana.
Prema prirodi tražene pravne zaštite ova parnica spada u parnice iz radnih sporova. Odredbama glave XXIX Zakona o parničnom postupku propisana su posebna pravila za postupak u parnicama iz radnih odnosa, dok se ostale odredbe ovog zakona primenjuju kada odredbama ove glave nije drugačije propisano (član 436.). Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba odnosi na novčano potraživanje kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka i tada se o dozvoljenosti revizije odlučuje prema vrednosti predmeta spora na osnovu člana 403. stav 3. ZPP.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Revizijom se pobija pravnosnažna odluka u delu za isplatu novčanog potraživanja. Tužba je podneta 21.09.2016. godine i vrednost predmeta spora pobijanog usvajajućeg dela je 115.104,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o parnici iz radnog odnosa, ali da nije u pitanju statusni spor kod kojih je revizija uvek dozvoljena prema odredbi člana 441. ZPP, već se radi o imovinskopravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje, a da vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi novčani cenzus za dozvoljenost revizije prema članu 403. stav 3. ZPP, to je Vrhovni sud našao da je revizija tuženog u pobijanom usvajajućem delu nedozvoljena.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.
U delu kojim se pobija pravnosnažna odluka o odbačaju žalbe tuženog kao nedzvoljene, radi se o rešenju drugostepenog suda protiv kojeg je revizija uvek dozvoljena prema odredbi člana 420. stav 3. ZPP.
Kako je žalba tuženog odbačena u delu kojim se pobija prvostepena presuda u odbijajućem delu, pravilno je drugostepeni sud zaključio da tuženi nema pravni interes da pobija prvostepenu presudu u tom delu, jer je u tom delu uspeo u sporu, te bi u ovom delu bila dozvoljena samo žalba tužilje, koja nije izjavljena.
Shodno tome, Vrohovni sud je primenom odredbe člana 414. stav 1 u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 1643/2022: Odbacivanje revizije u radnom sporu zbog nedozvoljenosti usled nedovoljne vrednosti predmeta spora
- Rev2 3503/2023: Rešenje o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu za topli obrok i regres
- Rev2 4057/2023: Odbačene revizije tužioca i tuženog u sporu za isplatu toplog obroka
- Rev2 531/2024: Nedozvoljenost revizije u radnom sporu o novčanom potraživanju ispod zakonskog cenzusa
- Rev2 1369/2024: Nedozvoljenost revizije u radnom sporu za isplatu zarade zbog vrednosti spora
- Rev2 1835/2025: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u radnom sporu zbog vrednosti spora
- Rev2 547/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u radnom sporu