Odbijanje revizije u sporu povodom otkaza ugovora o radu inkasanta

Kratak pregled

Vrhovni sud odbio je reviziju tužioca i potvrdio zakonitost otkaza ugovora o radu. Utvrđeno je da je tužilac, kao inkasant, skrivljeno povredio radnu obavezu nepravilnom naplatom putarine, što predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 776/2024
09.04.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Šmigić, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Putevi Srbije“ iz Beograda, čiji je punomoćnik Ivana Marković, advokat iz ..., radi poništaja odluke i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2589/23 od 16.08.2023. godine, u sednici održanoj dana 09.04.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2589/23 od 16.08.2023. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1028/15 od 10.06.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se poništi rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu tužioca od 02.02.2009. godine kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se vrati na rad u radni odnos na neodređeno vreme na radno mesto inkasanta ili na druge poslove prema njegovoj stručnoj spremi i radnoj sposobnosti, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 476.250,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2589/23 od 16.08.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1028/15 od 10.06.2021. godine u stavu prvom izreke, u delu stava drugog izreke za vraćanje na rad u radni odnos na neodređeno vreme na radno mesto inkasanta i u stavu trećem izreke. Stavom drugim izreke, ukinuta je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1028/15 od 10.06.2021. godine u ostalom delu stava drugog izreke i tužba po zahtevu tužioca da se obaveže tuženi da tužioca vrati na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnoj sposobnosti, odbačena. Stavom trećim izreke, odbijeni su zahtev tužioca i zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. i člana 441. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tužioca nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog na poslovima inkasanta na naplatnoj stanici „BB“ po zaključenom Ugovoru o radu sa aneksima tog ugovora, prema kojima je vršio naplatu putarine u skladu sa važećim propisima, opštim aktima i nalozima neposrednih rukovodilaca. Ugovor o radu sa aneskima je otkazan rešenjem tuženog od 02.02.2009. godine zbog učinjene povrede radne obaveze vršenje naplate putarine po magnetnoj kartici u zatvorenom sistemu naplate supotno propisanoj proceduri rada i dužnostima inkasanta iz Pravilnika tuženog o obavljanju poslova posebne naknade za upotrebu puta ili putnog objekta, utvrđene članom 12. stav 12.4. alineja 3. Aneksa ugovora i neizdavanje ili nepravilno izdavanje priznanica učesniku u saobraćaju ili neponištavanje ili nepravilno poništavanje priznanice učesnika u saobraćaju koje učesnik u saobraćaju nije uzeo, utvrđene članom 12. stav 12.4. alineja 1. Aneksa ugovora. Povrede radne obaveze tužilac je izvršio dana 14.08.2009. godine, 22.08.2008. godine i 23.08.2008. godine, tako što je u više slučajeva protivno označenom opštem aktu tuženog naplaćivao veću cenu da bi razliku zadržao za sebe, u nekim slučajevima uopšte nije izdavao račune. Tužiocu je pre donošenja osporenog rešenja tuženi dostavio pisano upozorenje o postojanju razloga za otkaz i ostavio rok od 5 dana da se o tim navodima izjasni.

Na tako utvrđeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi su u ovom sporu pravilno primenili materijalno pravo.

Tužiocu je ugovor o radu otkazan na osnovu člana 179. tačka 2. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 24/05 ... 32/13), zbog skrivljene povrede radne obaveze utvrđene opštim aktom i ugovorom o radu. U konkretnom slučaju, povreda radne obaveze tužioca ispoljila se u nizu njegovih propusta u obavljanju poslova inkasanta na naplatnoj rampi i radnji suprotnih opštem aktu tuženog - Pravilniku za obavljanje poslova posebne naknade za upotrebu puta ili putnog objekta od 14. 03.2008. godine.

Zakon o radu ne vrši stepenovanje krivice zaposlenog koji učini povredu radne obaveze, pa je zato dovoljno da je ona učinjena i običnom nepažnjom. Tužilac je bio obučen za obavljanje poslova na koje je raspoređen aneksom ugovora o radu i upoznat sa opštim aktom tuženog kojim je uređen način obavljanja poslova naplate putarine, između ostalog i dužnosti inkasanta. Zato su utvrđeni propusti u radu, odnosno radnje preduzete u obavljanju poslova naplate putarine suprotno opštem aktu koji uređuje način njene naplate, skrivljene - učinjene krajnjom nepažnjom tužioca. Iz tih razloga, osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu je zakonito sa stanovišta primenjenog materijalnog prava, a doneto je nakon ispoštovane procedure za otkaz ugovora o radu zbog povrede radne obaveze predviđene članovima 180. i 181. Zakona o radu.

Navodi revizije tužioca se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zbog čega nisu posebno razmatrani, budući da u smislu člana 407. stav 2. ZPP ne predstavljaju dovoljan revizijski razlog, pa je ovaj sud primenom odredbe člana 414. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.

Pošto troškovi odgovora na reviziju podnetu od strane tuženog nisu bili potrebni za vođenje parnice, to je sud na osnovu odredbe člana 153. i 154. stav1. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Branka Dražić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.