Odbacivanje revizije u radnom sporu za naknadu za prekovremeni rad
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tuženog kao nedozvoljenu u sporu za isplatu prekovremenog rada. Sud je ocenio da vrednost predmeta spora od 171.780 dinara ne ispunjava zakonski minimum za reviziju, a pitanje zastarelosti je rešeno u skladu sa praksom.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 786/2024
14.01.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dragane Mirosavljević i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Marković, advokat iz ..., protiv tuženog „Jedinstvo“ d.o.o. Apatin, sa sedištem u Apatinu, čiji je punomoćnik Dušan Garašanin, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2864/23 od 14.12.2023. godine, u sednici održanoj 14.01.2026. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2864/23 od 14.12.2023. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2864/23 od 14.12.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Somboru P1 335/20 od 27.09.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime neisplaćene zarade za prekovremeni rad zaključno sa aprilom 2020. godine isplati iznos od 171.780,08 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.08.2020. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 213.658,30 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.
Apelacioni sud u Novom Sadu je, presudom Gž1 2864/23 od 14.12.2023. godine, odbio žalbu tuženog i presudu Osnovnog suda u Somboru P1 335/20 od 27.09.2023. godine potvrdio.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugostepenom postupku, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), propisano je da je revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna
Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužiocu na ime neisplaćene naknade za prekovremeni rad, a nižestepenim odlukama tužbeni zahtev je usvojen uz nalaženje sudova da potraživanje tužioca nije zastarelo zbog nastupanja prekida zastarelosti. Odluka je doneta primenom odgovarajućeg materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje i ne odstupa od shvatanja izraženog kroz presude Vrhovnog kasacionog suda odnosno Vrhovnog suda donetim u predmetima sa sličnim činjenično-pravnim osnovom. Stoga nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse, niti je potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca propisani odredbom člana 404. stav 1. ZPP.
Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije tuženog primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i ocenio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 441. ZPP, propisano je da je u parnicama iz radnih sporova revizija uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U svim drugim slučajevima revizija nije dozvoljena, osim ako se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka prema vrednosti predmeta spora pobijanog dela u smislu odredbe člana 403. stav 3. ZPP. Tom odredbom zakona propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi naknade štete u ovoj pravnoj stvari tužilac je podneo 02.06.2020. godine, a vrednost predmeta spora je 171.780,08 dinara.
Imajući u vidu da ovo imovinskopravni spor u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje u kom pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednosti od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tuženog nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Iz tih razloga, na osnovu odredbe člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 4098/2022: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
- Rev2 1216/2023: Nedozvoljenost revizije u radnom sporu male vrednosti radi isplate razlike zarade
- Rev2 1683/2024: Dozvoljenost revizije kod preinačenja presude u radno-pravnim sporovima
- Rev2 1033/2024: Odbacivanje revizije u sporu za kamatu na stambene naknade
- Rev2 1936/2025: Nedozvoljenost revizije u sporu za isplatu razlike u zaradi
- Rev2 1330/2023: Nedozvoljenost revizije u radnom sporu zbog vrednosti ispod zakonskog cenzusa
- Rev2 2305/2023: Odluka o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije u radnom sporu