Nedozvoljenost revizije u sporu zbog umanjenja zarade zaposlenog u javnom servisu

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbacuje reviziju tužioca kao nedozvoljenu jer vrednost spora od 98.774,14 dinara ne prelazi zakonski cenzus od 40.000 evra. Posebna revizija takođe nije dozvoljena jer je materijalno pravo pravilno primenjeno.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 795/2022
06.04.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić, Dragane Mirosavljević, Zorana Hadžića i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Branko Aleksić, advokat iz ..., protiv tužene Javne medijske ustanove Radio televizije Srbije, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1641/19 od 16.10.2020. godine, u sednici održanoj 06.04.2022. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1641/19 od 16.10.2020. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1641/19 od 16.10.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 798/18 od 27.02.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev, kojim je traženo da se obaveže tužena da tužiocu na ime manje isplaćenih zarada, za period od meseca januara 2016. godine zaključno sa mesecom februarom 2018. godine, isplati 98.774,14 dinara, prema pojedinačno opredeljenim mesečnim iznosima, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev kojim je traženo da se obaveže tužena da tužiocu isplati troškove postupka koliko isti budu iznosili.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1641/19 od 16.10.2020. godine, stavom prvim izreke, žalba tužioca je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda je potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova drugostgepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj prmenom člana 404. ZPP.

Odredbom člana 404. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije shodno stavu 2. iste odredbe odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužiocu zbog manje isplaćene zarade u periodu od januara 2016. godine do februara 2018. godine, umanjenjem plate za 10%, na osnovu odredbe člana 5. Zakona o privremenom uređivanju osnovica za obračun i isplatu plata, odnosno zarada i drugih stalnih primanja kod korisnika javnih sredstava. Odluke nižestepenih sudova o neosnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na pravilnoj primeni materijalnog prava, pošto je javni mediski servis korisnik javnih sredstava, pa se i na njega primenjuje Zakon o privremenom uređivanju osnovica za obračun i isplatu plata, odnosno zarada i drugih stalnih primanja kod korisnika javnih sredstava, u smislu obaveze da zaposlenima umanji zaradu za 10% za vreme važenja tog Zakona. Shodno tome, ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. ZPP, odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U koliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti spora, dozvoljenost revizije se ima ceniti prema članu 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovom sporu, radi naknade štete, po osnovu manje obračunate i isplaćene plate sa pripadajućom kamatom, podneta je sudu dana 05.03.2018. godine, a vrednost predmeta spora pobijanog dela je 98.774,14 dinara.

Imajući u vidu navedeno, iako tužilac traži zaštitu prava iz radnog odnosa, u konkretnom slučaju ne radi se o sporu iz radnog spora u smislu člana 441. ZPP (kod kojih je revizija uvek dozvoljena), već o imovinskopravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje (isplatu razlike zarade), u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, pa je primenom člana 403. stav 3. ZPP, revizija tužioca nedozvoljena.

U skladu sa iznetim, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, primenom člana 413. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.