Presuda Vrhovnog kasacionog suda o pravnoj snazi socijalnog programa
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud prihvata posebnu reviziju tužioca i preinačava nižestepene presude, usvajajući tužbeni zahtev za isplatu razlike u zaradi. Sud je zauzeo stav da Socijalni program, s obzirom na potpisnike i sadržinu, ima pravnu snagu kolektivnog ugovora.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 847/2017
24.01.2018. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, Božidara Vujičića i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Dragica Brkić, advokat u, protiv tuženog ''BB'' ..., sa sedištem u ..., radi isplate zarade, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3392/16 od 23.11.2016. godine, u sednici održanoj 24.01.2018. godine, doneo je
P R E S U D U
PRIHVATA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3392/16 od 23.11.2016. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
PREINAČUJU SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3392/16 od 23.11.2016. godine i presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1506/2014 od 20.09.2016. godine, tako što se:
USVAJA tužbeni zahtev tužioca AA iz ... i OBAVEZUJE tuženi ''BB'' iz ... da mu na ime manje isplaćene zarade u 2011. godini isplati za april iznos od 1.303,17 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.05.2011. godine do isplate, za maj iznos od 5.530,93 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30.06.2011. godine do isplate, za jun iznos od 7.812,42 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.07.2011. godine do isplate za jul iznos od 4.815,01 dinar sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.08.2011.godine do isplate, za avgust iznos od 6.616,50 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30.09.2011. godine do isplate, za septembar 4.835,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.10.2011. godine do isplate, za oktobar 4.837,47 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30.11.2011. godine do isplate, za novembar iznos od 5.173,55 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.12.2011. godine do isplate, za decembar 5.173,55 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.01.2012. godine do isplate, i na ime manje isplaćene zarade u 2012.godini isplati za januar 6.661,30 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28.02.2012. godine do isplate, za februar iznos od 6.339,68 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.03.2012. godine do isplate, za mart iznos od 5.352,88 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30.04.2012. godine do isplate, za april 7.313,77 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.05.2012. godine do isplate, za maj iznos od 6.245,18 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30.06.2012. godine do isplate, za jun iznos od 7.160,97 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.07.2012. godine do isplate, za jul iznos od 5.620,53 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.08.2012. godine do isplate, za avgust 5.823,97 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30.09.2012. godine do isplate, za septembar iznos od 5.867,26 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.10.2012. godine do isplate, za oktobar iznos od 7.707,80 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30.11.2012. godine do isplate, za novembar 6.273,72 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.12.2012. godine do isplate, za decembar iznos od 5.764,51 dinar sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.01.2013. godine do isplate.
U preostalom delu kojim je odbijen tužbeni zahtev, revizija SE ODBIJA kao neosnovana.
OBAVEZUJE SE tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 115.480,00 dinara, u roku od 15 dana.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1506/2014 od 20.09.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu plati razliku zarade za period od aprila 2011. godine do oktobra 2013. godine u pojedinačnim mesečnim iznosima naznačenim izrekom presude sa zateznom kamatom od dospelosti pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate. Stavom drugim izreke obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3392/16 od 23.11.2016. godine, odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1506/2014 od 20.09.2016. godine.
Protiv pravosnažne drugostepene presude tužilac je izjavio posebnu reviziju zbog ujednačavanja sudske prakse, sa obrazloženjem da je u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pravosnažnom odlukom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3454/14 od 22.10.2015. godine usvojen tužbeni zahtev.
Imajući u vidu različitu sudsku praksu u istoj pravnoj situaciji izražen u presudi Apelacionog suda u Nišu Gž1 3454/14 od 22.10.2015. godine, koju je revident priložio, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi iz člana 404. Zakona o parničnom postupku da se revizija tužioca smatra izuzetno dozvoljenom, pa je radi potrebe ujednačavanja sudske prakse doneo odluku kao u stavu prvom izreke.
Odlučujući o reviziji na osnovu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/2011 i 55/2014), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija delimično osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog po osnovu ugovora o radu od 01.06.2006. godine do 15.10.2013. godine, kada mu je prestao radni odnos na osnovu rešenja o otkazu ugovora o radu br. ... od 11.10.2013. godine. Vlada Republike Srbije, tuženi, reprezentativni sindikati kod tuženog i reprezentativni sindikati na nivou Republike Srbije su 17.06.2008. godine zaključili Socijalni program za ''BB''. Članom 9. ovog Programa, tuženi se obavezao da odmah nakon preuzimanja ''BB'' izvrši jednokratno i trajno povećanje zarade zaposlenih u visini od 15% u odnosu na mesec koji je prethodio preuzimanju, uz obavezu da tako utvrđene zarade ubuduće usklađuje sa indeksom troškova života, uz realan rast u skladu sa rezultatima poslovanja i rastom bruto društvenog proizvoda u periodu važenja socijalnog programa (17.06.2008. do 31.12.2012. godine). Prema članu 10. navedenog Sporazuma, tuženi se obavezao da se realna vrednost zarada zaposlenih koje su utvrđene članom 9. ne smanjuje. Preuzimanje ''BB'' izvršeno je 11.02.2009. godine. Tuženi je svim zaposlenima u ''BB'', osim menadžerima I i II grupe, isplatio jednokratni dodatak na aprilsku zaradu u visini od 15% vrednosti osnovne zarade, utvrđene članom 42. kolektivnog ugovora za ''BB'' za april mesec na osnovu odluke od 30.04.2009. godine. U daljem periodu tuženi je zaposlenima usklađivao zaradu sa indeksom troškova života i realnim rastom u skladu sa rezultatima poslovanja i rastom bruto društvenog proizvoda. U ovoj parnici tužilac potražuje razliku između zarade koja mu je isplaćena i zarade uvećane za 15% za traženi period, prema članu 9. socijalnog programa od 17.06.2008. godine. Veštačenjem, na koje stranke nisu imale primedbe, utvrđena je visina razlike zarade koju tužilac potražuje.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da je tužbeni zahtev tužioca neosnovan, jer Socijalni program nema pravno dejstvo opšteg akta koji se neposredno primenjuje, pošto se njime ne uređuju prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih, već predstavlja akt poslovne politike, kojim se utvrđuje sistem mera i aktivnosti na obezbeđenju prava zaposlenih za čijim je radom prestala potreba.
Vrhovni kasacioni sud nalazi da se osnovano revizijom tužioca ukazuje da su nižestepeni sudovi pogrešno primenili materijalno pravo.
Socijalni program za ''BB'' ... zaključen je na osnovu Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije o saradnji u oblasti naftne i gasne privrede, Protokola o osnovnim uslovima kupovine od strane „VV“ akcije kompanije „BB“ ..., koje čine 51% osnivačkog kapitala, kao i Kolektivnog ugovora za BB ... . Potpisnici ovog akta su: u ime Vlade Republike Srbije – Ministarstvo rudarstva i energetike Republike Srbije, u ime Društva za istraživanje, proizvodnju, preradu, distribuciju u promet nafte i naftnih derivata i istraživanje i proizvodnju prirodnog gasa „BB“ ... – predsednik Upravnog odbora i Generalni direktor, reprezentativni sindikati kod poslodavca: Jedinstvena sindikalna organizacija „BB“ ... i Jedinstvena sindikalna organizacija GG ... , reprezentativni sindikati na nivou Republike Srbije i grane: Samostalni sindikat DD i Sindikat ĐĐ.
U situaciji kada su prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih i poslodavca propisane aktom koji je zaključen između njih ili u njihovo ime i za njihov račun njihovi predstavnici i iz kog proizlazi da su propisanu sadržinu akta prihvatili poslodavac i zaposleni, sledi da su norme tog akta kod poslodavca postale sastavni deo opštih akata poslodavaca. To dalje znači da je poslodavac imao obavezu da normu propisanu u članu 9. Socijalnog programa primenjuje neposredno.
Naime, imajući u vidu učesnike (potpisnike), vreme njegovog trajanja (tri godine - do 31.12.2012.godine), a naročito sadržinu Programa (definisanje delatnosti, kotiranje akcija, preuzimanje akcija, zaštita radnog odnosa, zaštita ekonomskog i socijalnog položaja zaposlenih, standard zaposlenih, višak zaposlenih, procenat uvećanja zarade), Socijali program se može upodobiti Kolektivnom ugovoru iz člana 247. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05) u vezi člana 240. Zakona o radu, jer se njime uređuju prava i obaveze iz radnog odnosa. Po članu 256. istog zakona, opšti i poseban Kolektivni ugovor neposredno se primenjuju i obavezuju sve poslodavce koji su u vreme zaključivanja Kolektivnog ugovora članovi udruženja poslodavaca-učesnika Kolektivnog ugovora.
Bez obzira na naziv akta (pogrešno obeležavanje ne škodi), ovako zaključeni Socijalni program ima karakter opšteg akta-Kolektivnog ugovora koji je tuženi prvobitno priznao ispunjavajući ga ( a takvo određenje dali su i njegovi potpisnici u članu 6. stav 2.) i primenjuje se neposredno. Imajući u vidu da je poslodavac u ovako potpisanom aktu predvideo povećanje zarada zaposlenih jednokratno i trajno i da svoju obavezu nije ispunio (osim za jedan mesec), tužioci osnovano potražuju isplatu razlike u zaradi. Ovo potraživanje predstavlja razliku između isplaćene zarade po aneksima ugovora o radu i zarade koja bi tužiocu pripala po zaključenom Socijalnom programu i zastareva za tri godine (član 196. Zakona o radu).
Kako tuženi svoju obavezu nije ispunio, to tužilac osnovano potražuje isplatu razlike u zaradi, za period važenja socijalnog programa do 31.12.2012. godine, u kom delu je tužbeni zahtev tužioca usvojen, a nižestepene presude preinačene. U odnosu na deo zahteva koji prevazilazi važenje Zaključka socijalnog programa revizija je odbijena, a nižestepene presude potvrđene.
Na dosuđeni iznos naknade zarade tužiocu pripada i zakonska zatezna kamata saglasno članu 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, za ceo utuženi period, dok je u odnosu na preostali deo zahteva za zakonsku zateznu kamatu, s obzirom da je prema činjeničnom utvrđenju nižestepenih sudova krajnji rok dospelosti tužiočeve zarade poslednji dan u narednom u mesecu za prethodni mesec, revizija je odbijena, a nižestepene presude potvrđene.
Tužiocu, koji je delimično uspeo u sporu, pripadaju troškovi parničnog postupka na osnovu člana 153. i 154. u vezi sa članom 163. stav 2. ZPP i to za sastav tužbe 6.000,00 dinara, za sastav dva obrazložena podneska 12.000,00 dinara, za zastupanje na četiri održana ročišta 30.000,00 dinara, na ime troškova veštačenja 8.000,00 dinara, za sastav žalbe i revizije po 12.000,00 dinara, na ime naknade takse na tužbu i prvostepenu presudu po 5.500,00 dinara i takse na reviziju 24.480,00 dinara, ukupno 115.480,00 dinara, primenom Tarife o nagradama i naknadama za rad advokata („Službeni glasnik RS“ 121/12) i Zakona o sudskim taksama („Službeni glasnik RS“28/94...93/14).
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 414., 416. stav 1. i člana 165. stav 2. odlučio kao u stavu drugom,trećem i četrvtom izreke.
Predsednik veća – sudija
Jasminka Stanojević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić