Nezakonitost otkaza zbog osude za krivično delo i retroaktivna primena zakona
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud preinačava drugostepenu presudu i potvrđuje prvostepenu, utvrđujući da je otkaz ugovora o radu tužiocima, zasnovan na pravnosnažnoj osudi za krivično delo, nezakonit. Zakon koji propisuje otkaz kao posledicu osude ne može se retroaktivno primeniti.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 854/2015
24.02.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u radnom sporu tužilaca M.Đ. iz V.P., D.A. iz V.P. i M.R. iz V.O., čiji je zajednički punomoćnik M.S., advokat iz S.P., protiv tužene E.-u.š. V.K. iz V.P., čiji je punomoćnik G.Ž., advokat iz V.P., odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 918/14 od 09.01.2015. godine, u sednici održanoj 24.02.2016. godine, doneo je
P R E S U D U
PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 918/14 od 09.01.2015. godine, tako što se ODBIJA kao neosnovana žalba tužene i POTVRĐUJE presuda Osnovnog suda u Smederevu, Sudska jedinica u Velikoj Plani P1 881/2012 od 14.11.2013. godine.
OBAVEZUJE SE tuženi da svakom tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati po 91.000,00 (devedesetjednuhiljadu) dinara u roku od 15 dana pod pretnjom izvršenja.
O b r a z l o ž e nj e
Pobijanom presudom preinačena je prvostepena presuda pa je odbijen tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili poništenje Školskog odbora tužene sa oznakama kao u izreci i rešenje o otkazu ugovora o radu od 27.09.2012. godine kao i zahtev za reintegraciju. Tužioci su obavezani da tuženoj na ime troškova spora isplate 62.250,00 dinara.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužioci su blagovremeno izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP, pa je našao da je revizija osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Posebnim rešenjima o otkazu ugovora o radu od 27.09.2012. godine svim troje tužilaca je otkazan ugovor o radu na osnovu člana 120. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja (''Službeni glasnik RS'' iz 2009. godine) jer su tužioci pravnosnažnom presudom Opštinskog suda u Velikoj Plani K 249/08 od 28. maja 2009. godine pravnosnažno osuđeni, zbog izvršenog krivičnog dela falsifikovanje službene isprave iz člana 351. stav 1. u vezi člana 33. KZ (saizvršioci). Protiv rešenja o otkazu tužioci su uložili prigovor organu interne zaštite i njihovi prigovori su odbačeni. Posle podnete tužbe radi poništaja odluke o otkazu tužioci su se obratili inspektoru rada koji je odložio izvršenje odluke po pravnosnažnoj odluci suda. Rešenjem Ministarstva za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku od 30.08.2012. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužene škole izjavljena na rešenje inspektora rada.
Kod takvog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev, poništio rešenja o otkazu i naredio reintegraciju u proces rada, smatrajući da je otkaz nezakonit jer o prigovoru tužilaca nije odlučeno u meritumu (prigovori su odbačeni), a osim toga prvostepeni sud smatra da prestanak radnog odnosa tužiocima nije zakonit jer se na njih pravilo iz člana 120. stav 3. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja ne primenjuje (tužioci su ispunjavali uslove za prijem).
Suprotno, preinačujući prvostepenu presudu i usvajajući žalbu tuženog, drugostepeni sud smatra da su se u konkretnom slučaju stekli uslovi za otkaz ugovora o radu odnosno prestanak radnog odnosa po sili zakona jer je u toku postupka ostvaren zakonski razlog za prestanak. Propisani uslovi moraju biti ispunjeni kako prilikom zasnivanja radnog odnosa, tako i u pogledu toka radnog odnosa. U konkretnom slučaju, tužioci su oglašeni krivim za krivično delo protiv pravnog saobraćaja pa im radni odnos mora prestati po sili zakona bez obzira na izrečenu krivičnu sankciju.
Stanovište drugostepenog suda nije pravilno.
Prestanak radnog odnosa tužiocima nezakonit je iz najmanje tri razloga (jedan je dovoljan).
Bez obzira na način prestanka radnog odnosa (po sili zakona ili po volji poslodavca) drugostepena odluka o prestanku radnog odnosa (odbačeni prigovori) doneta je suprotno članu 145. citiranog specijalnog zakona.
Naime, po članu 145. organ upravljanja zaključkom će odbaciti prigovor ukoliko je on neblagovremen, nedopušten ili izjavljen od neovlašćenog lica.
U konkretnom slučaju prigovor nije nedopušten, zato što iz pravila sadržanom u stavu 1. citirane odredbe proizilazi da se na svako rešenje o ostvarivanju prava, obaveza i odgovornosti zaposleni ima pravo na prigovor organu upravljanja u roku od osam dana od dana dostavljanja rešenja direktora. Zakon ne pravi razliku između načina prestanka radnog odnosa (da li po sili zakona ili voljom poslodavca), pa je drugostepeni organ u postupku interne zaštite morao da odlučuje u meritumu.
Ustav zabranjuje retroaktivno (povratno) dejstvo zakona - član 197. Ustava. U konkretnom slučaju osnov za prestanak radnog odnosa nastupio je 2007. godine (vreme izvršenja krivičnog dela zbog koga su tužioci osuđeni). Krivična presuda (osuđujuća) je posledica deliktne radnje izvršene u vreme važenja ranijeg zakona, koji nije imao za posledicu prestanak radnog odnosa. S obzirom da poslednji zakon ne sadrži odredbe o retroaktivnoj primeni to se on nije mogao primeniti na pravni odnos (razlozi za prestanak) koji je nastupio pre stupanja na snagu poslednjeg zakona. Raniji zakon koji je regulisao ovu oblast nije sadržavao pravilo koje je sada normirano u članu 120. stav 3.
Ocenjujući ustavnost ovog zakona i neprihvatajući inicijativu za pokretanje postupka za utvrđivanje neustavnosti iz člana 120. stav 5. Ustavni sud u svojoj odluci od 29.09.2011. godine u obrazloženju navodi da citirani zakon nema povratno dejstvo jer propisuje uslove za prijem u radni odnos i utvrđuje dejstvo tih odredbi ubuduće, što znači ''da je primena osnovnog zakona moguća samo za ubuduće''.
I na kraju pravne posledice osude ne mogu nastupiti kad je učiniocu izrečena uslovna osuda ako ne bude opozvana (član 94. stav 2. Krivičnog zakonika važećeg u vreme izvršenja krivičnog dela). Osim toga, u odnosu na sve tužioce nastupila je zakonska rehabilitacija jer u roku od jedne godine po isteku roka proveravanja nisu učinili krivično delo (član 98. stav 2. tačka 2. KZ).
Na osnovu člana 416. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Tužioci su uspeli u sporu pa im je na osnovu čl. 152. i 153. ZPP i važećoj advokatskoj tarifi priznati troškovi na ime sastava tužbe i zastupanja po 69.000,00 dinara (obrazloženo u prvostepenoj presudi) i na ime sastava revizije po 22.000,00 dinara (ukupno po 91.000,00 dinara).
Na osnovu člana 165. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća sudija
Predrag Trifunović,s.r.