Rešenje o odbacivanju revizije u sporu za rad preko norme
Kratak pregled
Vrhovni sud nije prihvatio odlučivanje o posebnoj reviziji u sporu nastavnika radi isplate za rad preko pune norme. Vrednost pobijanog dela od 54.006 dinara ne prelazi zakonski cenzus od 40.000 evra za dozvoljenost revizije.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 904/2024
12.03.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Bora Ristić, advokat iz ..., protiv tužene Osnovne škole „Predrag Devedžić“ iz Vranjske Banje, čiji je punomoćnik Stojan Ilić, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 4532/22 od 09.11.2023. godine, u sednici održanoj 12.03.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 4532/22 od 09.11.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 4532/22 od 09.11.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju P1 504/19 od 03.08.2022. godine, ispravljene rešenjem istog suda P1 504/19 od 02.09.2022. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime rada preko pune norme za period od 19.05.2016. godine do 27.07.2017. godine isplati novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate, kao neosnovan (stav prvi izreke). Obavezan je tužilac da tuženoj isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 145.450,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate (stav drugi izreke).
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 4532/22 od 09.11.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju P1 504/19 od 03.08.2022. godine, ispravljena rešenjem istog suda P1 504/19 od 02.09.2022. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava i predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom u smislu odredbe člana 404. ZPP.
Tužena je podnela odgovor na reviziju, zahtevajući naknadu za troškove njenog sastava.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije u smislu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik Republike Srbije“, br. 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon) Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP. Predmet tražene pravne zaštite o kome je odlučeno pobijanom pravnosnažnom presudom je isplata naknade za rad preko norme. O ovom pravu tužioca sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom kao u ovoj pravnoj stvari. U pobijanoj drugostepenoj odluci izražen je pravni stav da tužilac nije dokazao da je ostvario pravo na dodatak na platu zbog prekovremenog rada što je u skladu sa praksom Vrhovnog suda po ovom pitanju, zbog čega nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj. Posebnom revizijom ne može se pobijati pravnosnažna presuda zbog pogrešne ocene izvedenih dokaza (čime se zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje) zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novog tumačenja prava, a revident ne prilaže različite sudske odluke u kojima je drugačije odlučeno u istoj ili sličnoj činjenično-pravnoj situaciji. Iz navedenog razloga odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Kako na osnovu iznetog proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa, revizija je dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje. Pravno dejstvo ove posebne norme isključuje primenu opšteg pravila o dozvoljenosti revizije zbog preinačene prvostepene presude, u smislu odredbe člana 403. stav 2. tačke 2. ZPP, imajući u vidu da predmet spora nije zasnivanje, postojanje niti prestanak radnog odnosa.
Tužba radi isplate podneta je 27.07.2017. godine. Vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 54.006,20 dinara. Ovaj iznos, prema srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, predstavlja dinarsku protivvrednost ispod 40.000 evra.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da revizija tužilje nije dozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković