Odbijen zahtev za poništaj otkaza po Zakonu o zaštiti uzbunjivača
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbio je reviziju tužioca i potvrdio zakonitost otkaza ugovora o radu. Sud je istakao da se tužbom po Zakonu o zaštiti uzbunjivača ne može pobijati zakonitost pojedinačnog akta poslodavca, već se to mora učiniti u posebnom radnom sporu.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2-uz 1/2022
20.09.2022. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Igor Vulović, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Putevi Kragujevac“ iz Kragujevca, čiji je punomoćnik Vladimir Lazarević, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 Uz 2/21 od 19.01.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 20.09.2022. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 Uz 2/21 od 19.01.2022. godine.
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Prvim stavom izreke presude Osnovnog suda u Kragujevcu P1 Uz 1/20 od 28.05.2021. godine usvojen je tužbeni zahtev, pa je kao nezakonito poništeno rešenje o otkazu ugovora o radu broj .. od 22.05.2018. godine doneto od strane tuženog, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu broj .. od 15.04.2005. godine, obavezan je tuženi da tužioca vrati na rad na mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. Drugim stavom izreke odbačena je kao neuredna tužba u delu kojim je traženo da sud obaveže tuženog da tužiocu obezvedi sva prava stečena po zakonu na osnovu rada koja mu pripadaju, kao da rešenje od 22.05.2018. godine o otkazu ugovora o radu nije ni doneto. Trećim stavom izreke obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 216.000,00 dinara. Prvim stavom izreke presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 Uz 2/21 od 19.01.2022. godine preinačena je presuda Osnovnog suda u Kragujevcu P1 Uz 1/20 od 28.05.2021. godine tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tražen poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu broj .. od 22.05.2018. godine, donetog od strane tuženog, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu broj .. od 15.04.2005. godine, kao nezakonitog i obavezivanje tuženog da tužioca vrati na radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. Drugim stavom izreke obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 282.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je shodno članu 407. stav 2. u vezi sa članom 403. stav 2. i članom 407. stav 1. tačka 4. ZPP blagovremeno izjavio reviziju, ukazujući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i izostanak primene Zakona o zaštiti uzbunjivača, kao materijalnopravnog propisa prema kome je tužbom u ovoj parnici tražena pravna zaštita.
Ispitujući pravilnost pobijane presude shodno članu 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je revizija dozvoljena shodno članu 441. ZPP. U postupku donošenja osporene presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP. na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a navedenim vanrednim pravnim lekom se ne ukazuje na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka koje bi bile od uticaja na zakonitost donete odluke.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju sledi da je tužilac kod tuženog, kao poslodavca, radni odnos zasnovao ugovorom o radu broj .. od 15.04.2005. godine, u daljem zaključio aneks ugovora o radu broj .. od 11.06.2007. godine, a potom 27.12.2013. godine aneks II ugovora o radu broj .., kojim je tužilac raspoređen na poslove ... i prema Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova tuženog .. od 25.09.2014. godine, iste je obavljao kao jedini izvršilac. U periodu od 2015. godine do 2020. godine tužilac je kao predsednik Samostalnog sindikata zaposlenih kod tuženog potpisao odluku o stupanju u štrajk kod poslodavca dana 06.03.2017. godine i Policijskoj upravi Grada Kragujevca, zbog nepravilnosti u radu, protiv tadašnjeg direktora i zamenika direktora tuženog podneo je krivičnu prijavu. Dana 24.07.2017. godine Grad Kragujevac, kao osnivač tuženog, doneo je Odluku o izmeni Odluke o maksimalnom broju zaposlenih na neodređeno vreme u sistemu lokalne samouprave Grada Kragujevca za 2017. godinu, kojom je kod tuženog taj broj ograničen na 12 zaposlenih. Na osnovu te odluke tuženi je svojim Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova .. od 09.05.2018. godine broj izvršilaca sa 15 smanjio na 12 zaposlenih na neodređeno vreme. Kako su navedenim pravilnikom ukinuti poslovi koje je obavljao tužilac, istom je zbog organizacionih promena kod poslodavca, odnosno zbog prestanka potrebe poslodavca za radom zaposlenog na poslovima ..., rešenjem .. od 22.05.2018. godine otkazan ugovor o radu .. od 15.04.2005. godine sa aneksima, imajući u vidu da nije bilo moguće obezbediti obavljanje drugih poslova ili osposobljavanje tužioca za rad na drugim poslovima.
Zaključujući da tužiočeve sindikalne aktivnosti i radnja podnošenja krivične prijave protiv rukovodilaca u 2017. godini nisu uticale na donošenje rešenja o otkazu ugovora o radu, jer je tuženi postupao saglasno odluci Grada Kragujevca, kao svog osnivača, donetom o maksimalnom broju zaposlenih na neodređeno vreme u sistemu lokalne samouprave za 2017. godinu, prvostepeni sud je ocenio da sa tog stanovišta osporeno rešenje nije nezakonito, ali je nezavisno od toga tužbeni zahtev usvojio. Obrazlažući svoje stanovište prvostepeni sud je naveo da svojim pravilnikom .. od 09.05.2018. godine tuženi nije mogao ukinuti radno mesto na koje je tužilac, kao jedini izvršilac, bio raspoređen aneksom II ugovora o radu .. od 27.12.2013. godine, jer za tim poslovima, sada poverenim agenciji, kod poslodavca i dalje postoji potreba.
Drugostepeni sud je ocenio da je u skladu sa datim obrazloženjem svoje presude prvostepeni sud pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju ne može primeniti Zakon o zaštiti uzbunjivača, jer osporeno rešenje nije u vezi sa tužiočevim podnošenjem krivične prijave protiv tadašnjeg rukovodstva tuženog, te da se tražena pravna zaštita ne može pružiti primenom člana 26. stav 2. tog zakona, jer je istim propisano da se tužbom iz stava 1. tog člana ne može pobijati zakonitost pojedinačnog akta poslodavca kojim je rešavano o pravima, obavezama i odgovornostima zaposlenog po osnovu rada.
Zbog nemogućnosti poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu primenom člana 26. stav 2. Zakona o zaštiti uzbunjivača i kod činjenice da tužilac nije vodio posebnu parnicu za poništaj tog rešenja prema odredbama Zakona o radu, drugostepeni sud je ocenio da shodno članu 183. stav 4. i članu 188. stav 1. Zakona o radu u vezi sa članom 1. Konvencije međunarodne oraganizacije rada broj 135 o zaštiti i olakšicama koje se pružaju predstavnicima radnika u preduzeću i sa članom 95 Posebnog kolektivnog ugovora za javna preduzeća u komunalnoj delatnosti na teritoriji Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, broj 27/15), tužiočeva sindikalna aktivnost nije bila razlog donošenja osporenog rešenja, odnosno da mu ugovor o radu nije otkazan zbog aktivnosti preduzetih tokom obavljanja funkcije predsednika Samostalnog sindikata zaposlenih kod tuženog, od čega ga štite navedene zakonske odredbe, odredbe potvrđenog međunarodnog sporazuma i odredbe Pojedinačnog kolektivnog ugovora važećeg za teritoriju Republike Srbije. Prihvatajući zaključak prvostepenog suda u ovom delu, drugostepeni sud je pobijanu presudu preinačio shodno članu 394. stav 1. tačka 4. u vezi sa članom 387. stav 1. tačka 5. ZPP, ceneći da je saglasno članu 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu, zbog postojanja opravdanih razloga vezanih za organizacione promene kod poslodavca, tuženi bio ovlašćen da u skladu sa odlukom Grada Kragujeva, kao svog osnivača, pravilnikom .. od 09.05.2018. godine ukine radno mesto na kome je tužilac do tada radio.
Neosnovani su revizijski navodi da su primenom odredbi Zakona o radu nižestepeni sudovi razmatrali oblik pravne zaštite koji nije tražen tužbom zasnovanom na odredbama Zakona o zaštiti uzbunjivača. Članom 26. stav 1. Zakona o zaštiti uzbinjivača („Službeni glasnik RS“, broj 128/14) propisano je da se tužbom za zaštitu u vezi sa uzbunjivanjem može tražiti utvrđenje da je prema uzbunjivaču preduzeta štetna radnja, zabrana vršenja i ponavljanja štetne radnje, uklanjanje posledica štetne radnje, naknada materijalne i nematerijalne štete i objavljivanje presude donete po tužbi podnetoj iz razloga predviđenih u tačkama 1. do 4. ovog stava u sredstvima javnog informisanja o trošku tuženog.
Tužbom podnetom dana 20.07.2018. godine tužilac nije tražio nijedan od vidova pravne zaštite predviđenih članom 26. stav 1. tačka 1. – 4. Zakona o zaštiti uzbunjivača, a traženi poništaj pojedinačnog pravnog akta poslodavca kojim je odlučeno o pravima, obavezama i odgovornostima zaposlenog po osnovu rada, kakav je opredeljen petitumom, isključen je članom 26. stav 2. istog zakona. Kod takve činjeničnopravne situacije nižestepeni sudovi su pravilno razmotrili zakonitost osporenog rešenja sa stanovišta odredbi Zakona o radu, a pobijana drugostepene odluka saglasna je i članu 37. stav 4. Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu („Službeni glasnik RS“ br. 101/05...113/17). Navedenom odredbom propisano je da poslodavac bezbednost i zdravlje na radu, koje je shodno članu 37. stav 1. istog zakona dužan da organizuje, može poveriti jednom ili više svojih zaposlenih ili za njihovo obavljanje može angažovati pravno lice, odnosno preduzetnika koji ima licencu. Dakle, okolnost da je shodno citiranom propisu tuženi kao poslodavac dužan da organizuje zaštitu i bezbednost na radu, istog ne obavezuje da te poslove ima u okviru svog akta o sistematizaciji radnih mesta, već ih može poveriti trećem licu, što je tuženi i učinio angažovanjem agencije.
Pravilnom primenom člana 153. stav 1. u vezi sa članom 154. i članom 163. stav 1. i 2. ZPP obavezan je tužilac da tuženom naknadi nužne izdatke koje je isti imao povodom vođenja ove parnice, a čija je visina dosuđena u obimu saglasnom odredbama Advokatske i taksene tarife važeće na dan presuđenja.
Na osnovu svega izloženog, shodno članu 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke ove presude.
Kako tužiočeva revizija nije uvažena, to je shodno članu 165. stav 1. ZPP drugim stavom izreke kao neosnovan odbijen njegov zahtev za naknadu troškova revizijskog postupka.
Predsednik veća-sudija
Jelica Bojanić Kerkez,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev2 4/2021: Ukidanje presude o zakonitosti otkaza ugovora o radu uzbunjivaču
- Rev2 1532/2021: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o nezakonitom otkazu zbog tehnološkog viška
- Rev2 463/2021: Ukidanje presuda zbog pogrešne primene prava o otkazu tokom privremenog vraćanja
- Rev2 425/2024: Potvrda zakonitosti otkaza ugovora o radu usled organizacionih promena
- Rev2 1473/2022: Zakonitost otkaza ugovora o radu zbog nesavesnog izvršavanja radnih obaveza
- Rev2 452/2024: Odluka Vrhovnog suda o zakonitosti otkaza ugovora o radu zbog tehnološkog viška
- Rev2 415/2023: Zakonitost otkaza ugovora o radu zbog nesavesnog izvršavanja radnih obaveza