Odbijanje žalbe na rešenje o prigovoru radi ubrzanja postupka

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbio je kao neosnovanu žalbu predlagača na rešenje Upravnog suda kojim je odbijen prigovor radi ubrzanja postupka. Ocenjeno je da ukupnim trajanjem postupka i drugim okolnostima slučaja nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 102/2019
18.10.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, sudija Katarina Manojlović Andrić, u predmetu predlagača AA iz ..., ul. ..., koga zastupa kao punomoćnik Mila M. Trifunović, advokat iz ..., ul. ..., odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Upravnog suda R4 u 156/19 od 08.07.2019. godine, u predmetu zaštite prava na suđenje u razumnom roku, doneo je 18.10.2019. godine

R E Š E Nj E

ODBIJA SE žalba predlagača i potvrđuje rešenje Upravnog suda R4 u 156/19 od 08.07.2019. godine.

ODBIJA SE zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Predlagač je 24.07.2019. godine podneo Vrhovnom kasacionom sudu, preko Upravnog suda, žalbu protiv rešenja Upravnog suda R4 u 156/19 od 08.07.2019. godine, kojim je odbijen njegov prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Upravnog suda 2U 2597/17. Predlagač smatra da iz navoda obrazloženja osporenog rešenja proizlazi da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Upravnog suda 2U 2597/17, jer u periodu od 29 meseci nije odlučeno o njegovoj tužbi, a sud je preduzeo samo jednu radnju u postupku. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud preinači ožalbeno rešenje tako što će utvrditi da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i obavezati Republiku Srbiju da predlagaču nadoknadi troškove na ime sastava prigovora i žalbe od strane advokata u opredeljenim novčanim iznosima.

Odlučujući o žalbi predlagača na osnovu odredaba čl. 16, 18. i 20. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ 40/15) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ 25/82, „Službeni glasnik RS“ 6/15), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje primenom odredbe člana 386. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11 i 55/14) i zaključio da je žalba neosnovana.

O žalbi je odlučivao sudija određen Godišnjim rasporedom poslova u sudu u smislu odredbe člana 16. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, kojom odredbom je predviđeno da predsednik neposredno višeg suda može Godišnjim rasporedom poslova da odredi jednog sudiju ili više sudija da, pored njega, vode postupak i odlučuju po žalbama.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe člana 374. stav 2. tač. 1, 2, 3, 5, 7. i 9. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz spisa predmeta Upravnog suda 2U 2597/17 i R4 u 156/19 utvrđene su sledeće činjenice: da je predlagač, u svojstvu tužioca, podneo dana 22.02.2017. godine Upravnom sudu tužbu protiv tuženog Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Direkcija fonda, radi poništaja rešenja od 06.01.2017. godine, kojim je odbijena, kao neosnovana, žalba tužioca, ovde predlagača, izjavljena protiv prvostepenog rešenja od 17.10.2016. godine; da je navedeno prvostepeno privremeno rešenje doneto po zahtevu predlagača od 02.08.2016. godine, a njime je predlagaču utvrđeno pravo na starosnu penziju počev od 01.08.2016. godine u mesečnom iznosu od 90.964,40 dinara; da je 06.03.2017. godine sud naložio tuženom organu da dostavi spise predmeta i odgovor na tužbu, što je tuženi organ učinio 27.03.2017. godine; da je presudom Upravnog suda od 06.09.2019. godine tužba predlagača odbijena.

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojim se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmetnog suđenja, pre svega, složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaja predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.

Imajući u vidu sve činjenice i okolnosti ovog slučaja koje su od značaja za donošenje odluke, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pravilno postupio sudija Upravnog suda kada je odbio prigovor predlagača radi ubrzanja postupka u predmetu tog suda 2U 597/17. Naime, o zahtevu predlagača za ostvarivanje prava na starosnu penziju odlučeno je u roku od dva meseca, a u upravnom sporu je trebalo oceniti zakonitost drugostepenog privremenog rešenja o utvrđivanju prava na penziju samo u pogledu njene visine od 90.964,40 dinara, pa se ne radi o predmetu koji zahteva naročitu hitnost u postupanju. Prema pravnom stavu izraženom u presudi Evropskog suda za ljudska prava Preto i dr. protiv Italije (stav 36. presude od 08.12.1983. godine, broj predstavke 7984/87), kašnjenje u toku određene faze postupka može biti dopustivo pod uslovom da ukupno trajanje postupka nije prekoračeno. U ovom konkretnom slučaju, postupak odlučivanja o zahtevu predlagača za ostvarivanje prava na starosnu penziju trajao je manje od tri godine i za to vreme je predlagaču isplaćivana starosna penzija, a kašnjenje se odnosi na trajanje upravnog spora u kome je predlagač osporavao način na koji je utvrđena visina penzije.

Vrhovni kasacioni sud ističe da prigovor radi ubrzanja postupka, kao jedno od sredstava kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku, ima prvenstveno preventivno dejstvo jer služi ubrzanju postupka, a zatim i kompezatorno dejstvo. Međutim, predlagač ni u prigovoru niti u žalbi nije zahtevao preduzimanje procesnih radnji kojima bi bio delotvorno ubrzan postupak u upravnom sporu, već je tražio samo utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku i naknadu troškova postupka čime se isključivo ostvaruje kompezatorno dejstvo prigovora i žalbe, a što nije njihov jedini i osnovni cilj. U međuvremenu, Upravni sud je u predmetu 2U 2597/17 doneo odluku o tužbi iz čega proizlazi da je prigovor ostvario svoju osnovnu svrhu – ubrzanja sudskog postupka i njegovog pravnosnažnog okončanja.

Zbog sveg izloženog, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 17. st. 1. i 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, odlučio kao u stavu prvom dispozitiva rešenja.

Vrhovni kasacioni sud je odbio zahtev predlagača za naknadu troškova postupka na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku shodnom primenom člana 153. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer predlagač nije uspeo u postupku zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Sudija

Katarina Manojlović Andrić,s.r.

 

Pouka o pravnom leku:

Protiv ovog rešenja nije dozvoljena žalba

u smislu člana 21. Zakona o zaštiti prava

na suđenje u razumnom roku.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

 

 

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.