Odbijena žalba; nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud potvrdio je rešenje Upravnog suda kojim je odbijen prigovor za ubrzanje postupka. Iako se ceo postupak posmatra kao celina, ne može se očekivati da se upravni spor okonča za mesec i po dana od podnošenja tužbe.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 79/2019
25.06.2019. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, sudija Katarina Manojlović Andrić, u predmetu predlagača AA iz ..., ul. ... broj ..., odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Upravnog suda R4 u 147/2019 od 22.05.2019. godine, u predmetu zaštite prava na suđenje u razumnom roku, doneo je 25.06.2019. godine, bez ispitnog postupka
R E Š E Nj E
ODBIJA SE žalba predlagača i potvrđuje rešenje Upravnog suda R4 u 147/2019 od 22.05.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Predlagač AA je 05.06.2019. godine podnela Vrhovnom kasacionom sudu, preko Upravnog suda, žalbu protiv rešenja Upravnog suda R4 u 147/2019 od 22.05.2019. godine, kojim je odbijen njen prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Upravnog suda 6U 4540/19, kao neosnovan. Predlagač ističe da prilikom donošenja ožalbenog rešenja upravni postupak i upravni spor nisu posmatrani kao jedinstvena celina, a da je to moralo biti učinjeno, jer je konkurs na koji se prijavila radi popunjavanja radnog mesta „upisničar“ u Osnovnom sudu u Boru raspisan još 2013. godine i do sada nije pravnosnažno okončan. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud usvoji njenu žalbu i preinači ožalbeno rešenje tako što će usvojiti prigovor radi ubrzanja postupka i utvrditi da joj je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Odlučujući o žalbi predlagača na osnovu odredaba čl. 16, 17. i 20. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ 40/15) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ 25/82, „Službeni glasnik RS“ 6/15), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje primenom odredbe člana 386. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11 i 55/14) i zaključio da je žalba neosnovana.
O žalbi je odlučivao sudija određen Godišnjim rasporedom poslova u sudu u smislu odredbe člana 16. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, kojom odredbom je predviđeno da predsednik neposredno višeg suda može Godišnjim rasporedom poslova da odredi jednog sudiju ili više sudija da, pored njega, vode postupak i odlučuju po žalbama.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe člana 374. stav 2. tač. 1, 2, 3, 5, 7. i 9. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.
Iz spisa predmeta Upravnog suda 6U 4540/19 i R4 u 147/19 utvrđeno je da je predlagač AA, u svojstvu tužilje, dana 25.03.2019. godine, podnela tužbu Upravnom sudu protiv tužene Žalbene komisije sudova, radi poništaja rešenja od 21.02.2019. godine, u predmetu konkursa za prijem u radni odnos. Upravni sud je dana 15.05.2019. godine poslao tuženom tužbu sa zahtevom za dostavljanje spisa predmeta i odgovora na tužbu.
Odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega.
Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojim se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmetnog suđenja, pre svega, složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaja predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.
Polazeći od činjenica i okolnosti ovog slučaja, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pravilno postupio Upravni sud kada je odbio prigovor predlagača radi ubrzanja postupka u predmetu tog suda 6U 4540/19. Naime, predlagač AA je prigovor radi ubrzanja postupka u tom predmetu podnela mesec i po dana nakon podnošenja tužbe. Već u tom roku Upravni sud je preduzeo radnje radi pribavljanja spisa i odgovora na tužbu, ali nije postojala objektivna mogućnost da se odluka o tužbi donese i upravni spor za tako kratko vreme okonča, čak i da je Upravni sud prenebregao obavezu rešavanja predmeta po redosledu prijema propisanu članom 177. Sudskog poslovnika („Službeni glasnik RS“, br.110/09...39/16).
Vrhovni kasacioni sud je prilikom odlučivanja imao u vidu žalbeni navod da je kod utvrđivanja postojanja povrede prava na suđenje u razumnom roku trebalo uzeti u obzir ukupnu dužinu trajanja postupka od 2013. godine do dana podnošenja prigovora radi ubrzanja postupka. Vrhovni kasacioni sud ističe da, i prema pravnom stavu ovog suda, efikasno postupanje suda u upravnom sporu ne isključuje ocenu vremenskog aspekta upravnog postupka koji predstavlja integralni deo odlučivanja o pravu predlgača. Međutim, ovaj sud posebno ukazuje na to da se Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, pre svega, ostvaruje pravo stranaka na suđenje u razumnom roku u sudskom postupku, a da se ne može razumno očekivati da upravni spor bude meritorno okončan za mesec i po dana, imajući u vidu sve procesne radnje koje je, u skladu sa odredbama Zakona o upravnim sporovima, Upravni sud dužan da preduzme pre donošenja odluke o tužbi.
Zbog svega izloženog, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 18. st. 1. i 24 Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, odlučio kao u dispozitivu.
Sudija
Katarina Manojlović Andrić, s.r.
Pouka o pravnom leku.
Protiv ovog rešenja nije dozvoljena žalba
u smislu člana 21. Zakona o zaštiti prava
na suđenje u razumnom roku.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić