Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nepostojanja ustavnopravnih razloga
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu Dragana Nikolića, pravnosnažno osuđenog za teško ubistvo, jer se žalba svodila na ponavljanje navoda iz redovnih pravnih lekova i osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, što nije u nadležnosti Ustavnog suda.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Dragana Nikolića iz Čente, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 22. jula 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Dragana Nikolića izjavljena protiv presude Vrhovnog suda Srbije Kž. III 5/09 od 18. novembra 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Dragan Nikolić iz Čente podneo je Ustavnom sudu, preko punomoćnika Branislave V. Furjanović, advokata iz Beograda, ustavnu žalbu 22. januara 2010. godine, dopunjenu 22. i 29. aprila 2010. godine i 14. juna 2010. godine, protiv presude Vrhovnog suda Srbije Kž. III 5/09 od 18. novembra 2009. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i posebnih prava okrivljenog, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 33. st. 1. i 5. Ustava Republike Srbije.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu odredbe člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
3. U sprovedenom prethodnom postupku, uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, Ustavni sud je utvrdio da je protiv podnosioca ustavne žalbe vođen krivični postupak pred Okružnim sudom u Beogradu u predmetu K. 614/06 koji je pravnosnažno okončan.
Presudom Okružnog suda u Beogradu K. 614/06 od 16. maja 2007. godine podnosilac ustavne žalbe je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela teško ubistvo iz člana 114. stav 1. tačka 1) Krivičnog zakonika i krivičnog dela obljuba ili protivprirodni blud sa licem koje nije navršilo 14 godina iz člana 106. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srbije i osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 40 godina. Takođe, podnosiocu ustavne žalbe je izrečena i mera bezbednosti obaveznog lečenja alkoholičara i mera bezbednosti oduzimanja predmeta. Ova presuda je potvrđena u drugom stepenu presudom Vrhovnog suda Srbije Kž. I 1876/08 od 5. novembra 2008. godine i u trećem stepenu osporenom presudom Vrhovnog suda Srbije Kž. III 5/09 od 18. novembra 2009. godine.
4. Podnosilac ustavne žalbe tvrdi da su mu osporenom presudom povređena prava zajemčena odredbama člana člana 32. stav 1. i člana 33. st. 1. i 5. Ustava.
Navedenim odredbama Ustava je utvrđeno: da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da svako ko je okrivljen za krivično delo ima pravo da u najkraćem roku, u skladu sa zakonom, podrobno i na jeziku koji razume, bude obavešten o prirodi i razlozima dela za koje se tereti, kao i o dokazima prikupljenim protiv njega i da svako kome se sudi za krivično delo ima pravo da sam ili preko branioca iznosi dokaze u svoju korist, ispituje svedoke optužbe i da zahteva da se, pod istim uslovima kao svedoci optužbe i u njegovom prisustvu, ispituju i svedoci odbrane (član 33. st. 1. i 5.).
5. Po oceni Ustavnog suda, ustavna žalba sadrži doslovno ponovljene navode i razloge iznete u žalbama izjavljenim protiv prvostepene i drugostepene presude, a koji se u celini odnose na osporavanje činjeničnog stanja utvrđenog u krivičnom postupku u kome je podnosilac ustavne žalbe pravnosnažno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 40 godina zbog izvršenih krivičnih dela teško ubistvo i obljuba i protivprirodni blud sa licem koje nije navršilo 14. godina. Naime, podnosilac ustavne žalbe povrede odredaba procesnog i materijalnog prava obrazlaže zapravo pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem na kojima su sudovi zasnovali prvostepenu, drugostepenu i trećestepenu presudu, osporavajući, između ostalog, tačnost iskaza pojedinih svedoka, obdukcioni nalaz, nalaz i mišljenje veštaka, a na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju zasniva i tvrdnje o tome da mu je nepravilno izrečena mera bezbednosti obaveznog lečenja alkoholičara, te da su pogrešno cenjene otežavajuće i olakšavajuće okolnosti prilikom odmaravanja kazne. To što sud nije prihvatio da izvede sve dokaze koje je njegov branilac tokom postupka predlagao, tumači kao povredu prava na odbranu. Na kraju navodi da mu je na ovaj način povređeno pravo na odbranu i pravo da bude obavešten o prirodi i razlozima dela za koje se tereti, kao i o dokazima prikupljenim protiv njega.
Ustavni sud i u ovom ustavnosudskom predmetu ukazuje da nije nadležan da u postupku po ustavnoj žalbi ceni zakonitost osporenih pojedinačnih akata, jer nema ovlašćenje da postupa kao instancioni sud, već Ustavni sud utvrđuje da li je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje došlo do povrede ili uskraćivanja ljudskih ili manjinskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom. Stoga se ni navodi ustavne žalbe ne mogu svesti na ponavljanje sadržine pravnih sredstava korišćenih u postupku pred redovnim sudovima, već se moraju zasnivati na ustavnopravnim razlozima kojima se sa stanovišta sadržine označenog ustavnog prava ukazuje na njegovu povredu. Takođe, Ustavni sud ukazuje da samo pozivanje na određeno pravo zajemčeno Ustavom, a bez navođenja ustavnopravnih razloga kojima se potkrepljuju tvrdnje o njegovoj povredi, ustavnu žalbu ne čini dopuštenom.
6. Polazeći od toga da se podnetom ustavnom žalbom od Ustavnog suda zahteva da kao instancioni sud u odnosu na Vrhovni sud Srbije koji je doneo osporenu presudu još jednom ispita njenu osnovanost, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić