Odbijena ustavna žalba zbog navodne neujednačene sudske prakse trgovinskih sudova
Kratak pregled
Ustavni sud odbio je ustavnu žalbu ugostitelja obavezanog da plati naknadu za korišćenje fonograma. Sud je utvrdio da različita sudska praksa sama po sebi ne predstavlja povredu prava, te da je u konkretnom slučaju, za razliku od drugih, činjenično stanje bilo drugačije utvrđeno.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-1030/2008
17.03.2010.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi SZUR "Monako" iz Valjeva, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 17. marta 2010. godine, doneo je
O D L U K U
Odbija se kao neosnovana ustavna žalba SZUR "Monako" iz Valjeva izjavljena protiv presude Trgovinskog suda u Valjevu P. 644/07 od 18. oktobra 2007. godine i presude Višeg trgovinskog suda Pž. 179/08 od 24. jula 2008. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. SZUR "Monako" iz Valjeva je, preko punomoćnika Radomira Spasojevića, advokata iz Valjeva, podneo Ustavnom sudu 25. avgusta 2008. godine ustavnu žalbu protiv presude Trgovinskog suda u Valjevu P. 644/07 od 18. oktobra 2007. godine i presude Višeg trgovinskog suda Pž. 179/08 od 24. jula 2008. godine, zbog povrede prava na jednaku zaštitu prava zajemčenog članom 36. stav 1. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi se navodi da je osporenim presudama povređeno navedeno ustavno pravo podnosioca, iz razloga što su trgovinski sudovi u Srbiji u brojnim sporovima iste vrste između Organizacije proizvođača fonograma Srbije i vlasnika ugostiteljskih radnji pravosnažno odbijali istovetne tužbene zahteve tužioca, dok je u odnosu na njega tužbeni zahtev za isplatu naknade za korišćenje fonograma pravosnažno usvojen. U prilog svojih tvrdnji dostavlja više pravosnažnih presuda donetih o istom predmetu spora.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u priloženu dokumentaciju i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za rešavanje ove ustavnosudske stvari:
Osporenom presudom Trgovinskog suda u Valjevu P. 644/07 od 18. oktobra 2007. godine, u parnici tužioca Organizacija proizvođača fonograma Srbije iz Beograda protiv ovde podnosioca ustavne žalbe kao tuženog, radi duga u iznosu od 20.060,00 dinara, u stavu I izreke određeno je da se rešenje o izvršenju Trgovinskog suda u Beogradu Iv. 4192/07 od 22. marta 2007. godine održava na snazi u celini, a u stavu II izreke obavezan je tuženi - podnosilac ustavne žalbe da tužiocu isplati opredeljene parnične troškove. U obrazloženju ove presude je navedeno: da je po predlogu poverioca za izvršenje na osnovu verodostojne isprave, Trgovinski sud u Beogradu rešenjem Iv. 4192/07 od 22. marta 2007. godine dozvolio predloženo izvršenje na taj način što je obavezao dužnika da poveriocu na ime duga isplati iznos od 20.060,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima izvršenja; da je dužnik osporio potraživanje tužioca, pa je sud stavio van snage rešenje u delu u kom je određeno izvršenje i odlučio da se dalji postupak nastavi po tužbi i spise dostavio parničnom odeljenju stvarno i mesno nadležnog Trgovinskog suda u Valjevu na dalji postupak; da je sud našao da je tužbeni zahtev osnovan, jer je prema Zakonu o autorskim i srodnim pravima, tužilac kao organizacija osnovana za obavljanje delatnosti kolektivnog ostvarivanja prava proizvođača fonograma, ovlašćen da za račun proizvođača naplaćuje naknadu za korišćenje fonograma, a tuženi je kao korisnik dužan da tu naknadu plati, nezavisno od toga da li sa tužiocem ima zaključen ugovor, pošto je prilikom vršenja kontrole utvrđeno da u ugostiteljkom objektu vrši javno emitovanje fonograma – muzike sa radio aparata.
Odlučujući o žalbi tuženog – podnosioca ustavne žalbe protiv navedene provostepene presude, Viši trgovinski sud je doneo osporenu presudu Pž. 179/08 od 24. jula 2008. godine, kojom je žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda. U obrazloženju drugostepene odluke je navedeno da u postupku donošenja prvostepene presude nije bilo bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku, da je obrazloženje presude jasno i da su navedeni razlozi o bitnim činjenicama koji su neprotivrečni, te da je prvostepeni sud za usvajanje tužbenog zahteva dao razloge koje prihvata i drugostepeni sud.
4. Odredbom člana 36. stav 1. Ustava, na čiju povredu se poziva u ustavnoj žalbi, utvrđeno je da se jemči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave.
Ocenjujući razloge i navode iznete u ustavnoj žalbi sa stanovišta sadržine navedenog Ustavom zajemčenog prava, Ustavni sud pre svega konstatuje da različita praksa i postupanje redovnih sudova samo po sebi sebi ne ukazuje nužno na povredu prava na jednaku zaštitu prava, kao i da ujednačavanje sudske prakse ne spada u Ustavom utvrđenu nadležnost Ustavnog suda. I pored izrečenog, Sud je izvršio uvid u priložene presude trgovinskih sudova donete u drugim parnicama – privrednim sporovima male vrednosti istog tužioca protiv različitih tuženih, koje su za osnov imale zahtev za isplatu duga, odnosno naknade za korišćenje fonograma. Pri tome je konstatovao da između osporenih i drugih nasumično dostavljenih presuda ne postoji istovetnost utvrđenog činjeničnog stanja, što je za posledicu imalo različito presuđenje u konkretnim situacijama, iako su se sve tužbe u formalnom smislu zasnivale na istom pravnom stavu tužioca. Međutim, u ostalim parnicama su tuženi tvrdili da u svojim radnjama ili ugostiteljskim objektima uopšte ne poseduju muzičke uređaje sa kojih bi mogli vršiti javno saopštavanje fonograma i za to predlagali svedoke, dok tužilac svoje suprotne tvrdnje nije uspevao da dokaže, nezavisno od sačinjenog zapisnika o kontroli. U parnici koja je vođena protiv podnosioca ustavne žalbe pred Trgovinskim sudom u Valjevu, izvedenim dokazima je utvrđeno da u ugostiteljskom objektu – kafiću postoji radio uređaj sa kog se emituje muzika, iz čega je i usledila njegova zakonska obaveza za plaćanje naknade za korišćenje fonograma.
Ustavni sud ocenjuje da je u osporenim presudama dato u svemu ustavnopravno prihvatljivo tumačenje primenjenog materijalnog i procesnog prava, da su o zahtevu podnosioca ustavne žalbe odlučivali Ustavom i zakonom ustanovljeni sudovi u skladu sa svojim zakonskim nadležnostima, koji su u zakonito i javno sprovedenom postupku, uz primenu važećih propisa, na odgovarajući način odlučivali o spornom pitanju. Ustavni sud je ocenio da je postupak pred Trgovinskim sudom u Valjevu i Višim trgovinskim sudom vođen na način kojim su podnosiocu ustavne žalbe obezbeđene procesne garancije za pravično suđenje, kao i da zauzeti pravni stav sudova u obrazloženjima osporenih presuda nije posledica proizvoljnog tumačenja ili neprihvatljive primene merodavnog prava. Takođe, podnosiocu ustavne žalbe je bilo omogućeno učestvovanje u postupku, praćenje njegovog toka, preduzimanje zakonom dopuštenih radnji i ulaganje pravnih lekova. Dakle, posmatrajući osporeni postupak koji je prethodio ustavnosudskom kao jedinstvenu celinu, Ustavni sud je utvrdio da je parnični postupak bio vođen na način kojim podnosiocu ustavne žalbe nije povređeno pravo na jednaku zaštitu prava zajemčeno članom 36. stav 1. Ustava, zbog čega je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07), odbio ustavnu žalbu kao neosnovanu.
5. S obzirom na izneto, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao i izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 6783/2018: Usvajanje ustavne žalbe zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku
- Už 2054/2009: Odbijanje ustavne žalbe zbog navodne nejednake sudske prakse u sporu o autorskim naknadama
- Už 1319/2009: Ustavni sud odbio žalbu u sporu o naknadi za emitovanje fonograma
- Už 1506/2009: Različito postupanje sudova prema organizacijama za zaštitu autorskih prava nije povreda jednakosti